KROZ povijest automobilizma vidjeli smo motore svih oblika i veličina, od malenih trocilindraša do monstruoznih W16 motora s čak šesnaest cilindara. No, jeste li se ikada zapitali zašto je broj sedam gotovo uvijek preskočen? Iako su četverocilindrični motori standard, a šestaci i osmaci desetljećima popularni, sedmocilindrični motori ostali su inženjerska rijetkost, a za to postoje dobri razlozi.

Problem s geometrijom i vibracijama

Glavni problem leži u čistoj fizici i matematici. Kako navodi njemački Auto Motor und Sport, geometrija radilice sedmocilindričnog motora stvara velike inženjerske probleme. Ležajevi radilice morali bi biti raspoređeni pod kutom od 51,42857 stupnjeva, što zahtijeva iznimno složenu i preciznu strojnu obradu. Za usporedbu, redni šestocilindrični motor ima idealan razmak od 60 stupnjeva, a V8 motor s križnom radilicom udobnih 45 stupnjeva.

Osim geometrije, ključan je i problem ravnoteže. Dok su redni šestaci i V8 motori prirodno uravnoteženi jer se sile klipova međusobno poništavaju, sedmocilindrični motor bi stvarao neobične harmonijske vibracije, što ga čini nestabilnim i nemirnim u radu, kao što je detaljno objasnio i Drive Tribe.

Zašto onda postoje motori s 3 i 5 cilindara?

Naravno, postavlja se pitanje zašto onda motori s tri ili pet cilindara uspješno postoje na tržištu. Petocilindrični motori, proslavljeni u modelima poput Audija Quattro ili Volva 850R, pronašli su savršenu nišu između uglađenosti i kompaktnih dimenzija. S druge strane, trocilindrični motori postali su standard u gradskim i subkompaktnim automobilima zbog svoje učinkovitosti i živahnosti, a neželjene vibracije često se rješavaju dodatnim osovinama za uravnoteženje.

Sedam je, međutim, potpuno druga priča - prevelik je da bi bio jednostavan i kompaktan, a istovremeno previše neuravnotežen za primjenu u luksuznim i uglađenim vozilima.

Ipak, sedmocilindraši postoje

Ipak, sedmocilindrični motori nisu potpuna fikcija. Mogu se pronaći, ali u potpuno drugačijem svijetu - u ogromnim teretnim brodovima i poljoprivrednim strojevima. U takvim primjenama, motori rade na iznimno niskim okretajima, tek nekoliko stotina okretaja u minuti, gdje se problemi s vibracijama mogu riješiti čistom masom i zamašnjacima veličine stolića. Ugraditi takav motor u automobil koji se vrti na 7000 okretaja u minuti bilo bi, najblaže rečeno, katastrofalno.

Čemu uopće trud?

Na kraju se sve svodi na jednostavno pitanje: čemu uopće trud? Sedmocilindrični motor ne nudi nikakve stvarne prednosti u odnosu na provjerene šestocilindrične ili osmerocilindrične motore, ali donosi niz nedostataka, od troškova razvoja do problema s pouzdanošću. Da je neki proizvođač i bio spreman zanemariti zdrav razum i zakone fizike, to bi se već dogodilo u prošlosti.

Danas, dok se automobilska industrija okreće hibridnim i potpuno električnim pogonima, klasična utrka u broju cilindara postaje stvar prošlosti. Za više snage više nije potrebno dodavati cilindre - dovoljno je povećati tlak turbopunjača ili dodati elektromotor.

Iako ideja o sedmocilindričnom motoru i njegovom jedinstvenom zvuku ostaje fascinantna za automobilske entuzijaste, ne treba očekivati da će se ikada pojaviti u serijskoj proizvodnji. Ako ste u potrazi za nečim doista rijetkim i neobičnim, na tržištu rabljenih vozila još uvijek se mogu pronaći biseri poput Mazde RX-7 s rotacijskim motorom, Lancije s V4 motorom ili Volkswagenovih eksperimenata poput V5 i problematičnog W8 motora.