OPEL Mokka čest je prizor na hrvatskim cestama, a kao popularan kompaktni SUV, privlači veliku pažnju i na tržištu rabljenih vozila. No, kao i svaki automobil, ima svoje jače i slabije strane. Ako razmišljate o kupnji, donosimo ključne informacije iz najnovijeg izvještaja njemačkog TÜV-a koje otkrivaju na što trebate obratiti posebnu pažnju, piše Autobild.

Novija generacija: Mokka B (od 2021.)

Aktualna generacija Mokke temelji se na CMP platformi koncerna Stellantis, što znači da dijeli tehnologiju s brojnim drugim modelima, od Peugeota do Jeepa. Glavna vizualna odlika je moderno i prepoznatljivo 'Vizor' lice. Iako je neznatno veća od prethodnice, prostranost i dalje nije vrlina – i sprijeda i straga je prilično tijesno, a prtljažnik je skromnog volumena.

Vozači se žale i na lošu preglednost. Velika prednost nove platforme je dostupnost potpuno električne verzije, Mokka Electric, koja nudi solidan doseg i performanse. Kod benzinaca, trocilindrični motori su vrlo živahni, a najštedljiviji izbor je 1.5-litreni dizelaš sa 110 KS.

Što se tiče problema, nisu zabilježene serijske greške koje bi vodile skupim popravcima. Ipak, vlasnici se povremeno žale na elektroničke 'mušice'. Multimedijski sustav zna zablokirati, ponekad se pojavljuju lažne poruke o grešci kočionog sustava, a povezivanje s nekim tipovima pametnih telefona može biti problematično.

Starija generacija: Mokka A (2012. – 2019.)

Prva generacija Mokke, koja se proizvodila u Južnoj Koreji i Španjolskoj, jedina je nudila opciju pogona na sve kotače. U početku se ugrađivao grublji 1.7-litreni dizelski motor od Isuzua, koji je kasnije zamijenjen Opelovim 1.6 CDTI motorom.

Svi benzinci su Opelovi. Prostranost je ispodprosječna, a prtljažnik prima skromnih 280 litara. Iako nije pravi terenac, Mokka A se dobro snalazi na makadamu i snježnim usponima. Unatoč kratkom međuosovinskom razmaku, vrlo je stabilna na cesti, a posebna pohvala ide udobnim AGR sjedalima. Njena mana je masa od 1,4 tone, s kojom se osnovni 1.6 benzinac bez turba poprilično muči.

S obzirom na mješavinu komponenti različitih proizvođača (platforma Daewoo, mjenjač GM, motori Isuzu i Opel), Mokka A se pokazuje iznenađujuće izdržljivom. Ipak, zabilježeni su opozivi zbog iznenadnog otkazivanja pogona na sve kotače i problema sa zračnim jastucima. Najveći i najskuplji problem je gubitak ulja, čiji popravak može biti vrlo skup.

Presuda s tehničkog pregleda

Analiza njemačkog TÜV-a otkriva nekoliko ključnih slabih točaka na koje treba paziti.

Podvozje

Već kod tri godine starih modela Mokke B inspektori primjećuju zračnost u kuglastim zglobovima. Kod starijih modela, nakon četvrtog tehničkog pregleda, nedostaci na ovjesu postaju znatno češći od prosjeka. S druge strane, pogonske osovine, opruge, amortizeri i spone volana su izdržljivi. Hrđa na podvozju nije zabilježena kao problem.

Svjetla

Kod starijih modela, starih oko devet godina, prednja svjetla često imaju smanjenu učinkovitost. Minimalne nepravilnosti iznad prosjeka bilježe se i na stražnjim svjetlima i pokazivačima smjera.

Kočnice

Kočioni sustav je jedna od najpouzdanijih točaka Mokke. U svim generacijama i godištima, učinkovitost kočnica je na razini prosjeka, bez značajnijih nedostataka. Kočiona crijeva su odlična, a diskovi vrlo solidni.

Ekologija i ispuh

Problem gubitka ulja kronična je boljka koja se provlači kroz sve generacije Mokke A. Uz to, ispušni sustav kod starijih modela često pokazuje znakove oštećenja već na drugom i trećem tehničkom pregledu.

Zaključak: Isplati li se kupnja?

Opel Mokka nije loš automobil, no dojam kvari čest problem s curenjem ulja kod prve generacije, što može dovesti do skupih popravaka.Prvu generaciju muči i ispušni sustav koji brzo propada.

Novija Mokka B je pouzdanija, no kod nje inspektori upozoravaju na probleme s nosećim elementima ovjesa. U konačnici, Mokka može biti dobar izbor, ali samo uz temeljitu provjeru njenih poznatih slabih točaka prije kupnje.