TIJEKOM Svjetskog prvenstva 2026. godine Erling Braut Haaland privukao je pozornost navijača diljem svijeta. Iako je poznat po svojoj visini, brzini i golgeterskom instinktu, mnoge su osvojile upravo njegove geste na terenu i izvan njega. Društvenim mrežama proširile su se snimke na kojima pomaže suparnicima da ustanu, vraća opremu osoblju ili se jednostavno iskreno veseli nogometu. Njegovo ponašanje postalo je gotovo jednako prepoznatljivo kao i njegov talent.

Njegov primjer otvara pitanje kako kod djece razviti takav sportski duh, posebno danas kada roditelji s tribina često stvaraju nepotreban pritisak. Dječji sport mnogima se čini ozbiljnijim nego ikad, iako statistike pokazuju da samo dva posto mladih sportaša dobije sportsku stipendiju. Zato se nameće pitanje kako odgojiti djecu koja će se sportom baviti prvenstveno zbog zabave, prijateljstva i ljubavi prema igri, a ne samo zbog rezultata.

Što Norveška radi drugačije?

Odgoj dobrog sportaša danas je mnogim roditeljima jednako važan kao učenje lijepog ponašanja ili sklapanja prijateljstava. Većina bi željela da njihovo dijete bude ono koje će pomoći suparniku da ustane ili zahvaliti volonterima nakon utakmice.

Prema Madison Gates, potpredsjednici marketinga organizacije i9 Sports, koja organizira sportske lige za djecu i mlade, Haalandov pristup nije slučajnost. On proizlazi iz načina na koji Norveška gleda na dječji sport. Ta se zemlja, naime, vodi dokumentom pod nazivom Prava djece u sportu.

Njime je propisano da dječji sport prije svega mora biti zabavan. Djeca se ne moraju natjecati ako to ne žele, a rezultati utakmica ne vode se do 13. godine.

"Norveška je pokazala koliko se može postići takvim pristupom. Ne trebaju vam skupe putujuće lige, tisuće eura potrošene svakog vikenda ni treninzi pet dana u tjednu. Najvažnije je da djeca kroz sport izgrade karakter, na terenu i izvan njega. Sportski duh znači pomoći suigraču kada padne ili iskreno čestitati protivniku", objašnjava Gates.

Kako razviti sportski duh kod djeteta?

Roditeljima koji žele slijediti norveški model Gates savjetuje da biraju klubove i lige koje naglasak stavljaju na uključivost, timski rad i razvoj djece, a ne isključivo na rezultat. Preporučuje izbjegavanje izrazito natjecateljskih liga te odabir programa u kojima se, uz pobjede, nagrađuje i sportsko ponašanje.

Jednako je važan i način na koji roditelji razgovaraju s djecom nakon utakmice. Gates smatra da na putu kući roditelji ne bi trebali glumiti trenere.

"Vaš je posao reći djetetu: 'Volim te gledati kako igraš. Drago mi je da se zabavljaš i da si dobar suigrač.' Najvažnije je da se dijete dobro provelo i nešto naučilo", kaže.

Umjesto analiziranja svake pogreške, predlaže pitanja poput: "Što si danas naučio?" ili "Koji ti je trenutak bio najdraži?" Prema njezinu iskustvu, mnoga djeca neće izdvojiti pobjedu, nego će reći da su ponosna na dobro dodavanje ili da ih je razveselilo što je suigrač bio ljubazan prema njima.

Pobjede nisu jedino što vrijedi slaviti

Naravno, roditelji će proslaviti kada njihovo dijete postigne pogodak. No jednako je važno pohvaliti ga kada provjeri kako je suparnički igrač koji se ozlijedio ili kada pokaže poštovanje prema sucima, volonterima i pomoćnom osoblju.

Svako će dijete prije ili kasnije naučiti kako dostojanstveno prihvatiti poraz i ostati skromno u pobjedi. Gates zaključuje da bi treneri trebali razvijati sportske vještine i taktiku, a roditelji stvarati okruženje u kojem je sport prije svega prilika za zabavu, učenje i druženje. Upravo u takvom okruženju sportski duh razvija se sasvim prirodno.