PRIPADNICI generacije Z sve češće otvoreno govore o tome kako su odnosi s roditeljima utjecali na njihov život, od problema s mentalnim zdravljem do poteškoća u stvaranju odnosa i radnih navika. Dio njih roditelje smatra odgovornima za svoje probleme, a neki se odlučuju i na potpuni prekid kontakta, koji vide kao način zaštite vlastitog mentalnog zdravlja.

Mnogi roditelje krive za svoje probleme

Istraživanja pokazuju da dio pripadnika generacije Z smatra kako su roditelji imali velik utjecaj na njihove životne poteškoće. Neki ih krive za probleme s fizičkim i psihičkim zdravljem, drugi za poteškoće u ljubavnim odnosima ili manjak motivacije. Manji dio njih smatra da su roditelji odgovorni za gotovo sve što im u životu nije pošlo po planu, prenosi New York Post.

O toj temi sve se više govori i na društvenim mrežama, gdje mladi dijele vlastita iskustva s obiteljskim odnosima. "Moja je najveća mana što očekujem da će me svi iznevjeriti jer su me vlastiti roditelji prvi iznevjerili", rekla je jedna korisnica u videu. Druga je poručila: "Ako ikad poludim, znajte da je za to kriva moja majka."

Jedan korisnik objasnio je svoj pogled na tu temu: "Mnogo problema koje imate u životu povezano je s načinom na koji ste odrastali. Nisi mogao upisati željeni fakultet? Roditelji. Odrastao si u domu punom problema pa ti je to jedino poznato okruženje? Opet roditelji."

Prebacivanje krivnje može biti prvi korak, ali ne i rješenje

Psiholozi upozoravaju da je razumijevanje vlastitih povreda i traženje odgovornosti važan dio procesa oporavka, ali da stalno zadržavanje u fazi krivnje ne vodi naprijed. "Krivnja vam može pokazati gdje je rana, ali je ne liječi", rekla je socijalna radnica i autorica Jessica Anne Pressler.

Prema njezinim riječima, važno je da osoba prvo osvijesti što joj se dogodilo i prihvati da nije odgovorna za ono što je doživjela u djetinjstvu. Tek tada može početi raditi na tome kako će ta iskustva utjecati na njezin život u budućnosti. "Cilj nije ostati zarobljen u prošlosti, nego bolje razumjeti što se dogodilo i kako to danas utječe na vas", objasnila je Pressler.

Psihologinja dr. Pam Manfredo Curtis smatra da je za neke ljude važan dio oporavka i pokušaj razumijevanja ponašanja roditelja, odnosno okolnosti koje su oblikovale njihove postupke. To, međutim, ne znači opravdavati štetno ponašanje. Prema njezinim riječima, ljudi kroz taj proces mogu bolje razumjeti obrasce koje su naslijedili iz obitelji i odlučiti koje žele promijeniti.

Prekid kontakta kao oblik zaštite

Mlađe generacije danas otvorenije govore o mentalnom zdravlju i češće traže stručnu pomoć kada se suočavaju sa stresom, tjeskobom ili posljedicama teških iskustava iz prošlosti. Zbog toga dio ljudi odlučuje ograničiti ili potpuno prekinuti kontakt s roditeljima, osobito kada smatraju da im taj odnos šteti.

"Svrha prekida kontakta jest osigurati sigurnost osobe", kaže Pressler. Dodaje da je takva odluka razumljiva u situacijama kada je netko doživio ozbiljno fizičko, emocionalno ili seksualno zlostavljanje.

Ipak, ne smatraju svi da je prekid kontakta najbolje rješenje. Curtis ističe da u nekim slučajevima vrijedi pokušati popraviti odnos, primjerice kroz jasnije granice, promišljenu komunikaciju i određeni odmak prije donošenja konačne odluke. Takva pauza može pomoći osobi da smirenije sagleda situaciju i odluči želi li nastaviti odnos ili ga prekinuti.

Ipak, postoje situacije u kojima je trajni prekid kontakta opravdan. Ako roditelj odbija priznati vlastito štetno ponašanje i nastavlja ponavljati iste obrasce, udaljavanje može biti način očuvanja vlastitog emocionalnog zdravlja.