NEDUGO nakon što je američka javnost 1970-ih doznala za poremećaje hranjenja, također je objavljeno da ih uzrokuju roditelji - posebno majke. Godine 1978., njemačka psihologinja Hilde Bruch, koja se smatrala pionirkom u liječenju anoreksije, teoretizirala je u svojoj knjizi da su to stanje uzrokovale majke koje su toliko kontrolirale djecu da im nisu dopuštale da razviju kvalitetan osjećaj samosvijesti.

Do kasnih 90-ih ovaj narativ je evoluirao tako da je sugerirao da roditelji na prehranu svoje djece ne utječu negativno emocionalnim uplitanjem, nego preko vlastitih stavova o hrani i težini. 

Kako se naposljetku ispostavilo, danas nema dokaza da ponašanje roditelja uzrokuje poremećaje hranjenja

"Roditelji se desetljećima krivo okrivljuju za poremećaje hranjenja", napisala je putem e-maila za Romper dr. sc. Cynthia Bulik, osnivačica Centra izvrsnosti za poremećaje hranjenja Sveučilišta Sjeverne Karoline. U posljednja dva desetljeća pojavili su se novi dokazi o tome što uzrokuje da osoba razvije poremećaje hranjenja. Najupečatljivije je bilo otkriće da genetika čini negdje između 40 i 60 posto vjerojatnosti za razvoj poremećaja hranjenja.

Nasuprot tome, istraživači nisu pronašli nikakve dokaze da roditeljski stil ili ponašanje roditelja uzrokuju poremećaje u prehrani, i to ne zato što ih nisu tražili. "Postojalo je mnogo istraživanja koja se bave uzrocima poremećaja hranjenja", kaže dr. sc. Aileen Whyte, klinička docentica na Medicinskom fakultetu sveučilišta Stanford.

Ovo je možda dobra vijest za roditelje, a posebno za majke. Ali čak i ako ih ne prouzroče, majke sebi kao imperativ nameću sprječavanje poremećaja u prehrani koje mogu imati njihova djeca.

Stručnjaci Rumsey i Duke ukazuju na "kulturu prehrane", izraz koji mnogi aktivisti koriste za opisivanje opsesije mršavljenjem u cijelom društvu, do te mjere da se na to gleda kao na stalni cilj i kao rješenje nepovezanih problema.

Prestanite s naglašavanjem "zdrave prehrane"

Zvuči kao hereza reći ljudima da se prestanu toliko brinuti o zdravoj prehrani, "Ako posjednete 10 dijetetičara za jedan stol za raspravu, oni se neće moći svi složiti", rekla je edukatorica o prehrani Emma White. Nedostatak konsenzusa oko toga što točno predstavlja "zdrava prehrana" ne znači da vi i vaša obitelj trebate neograničeno jesti prerađenu hranu i slatkiše. Te su oznake subjektivne i njihova upotreba nije poboljšala našu ukupnu kvalitetu života. Umjesto toga, imala je suprotan učinak.

Wright savjetuje pristup hranjenju djece koji je u suprotnosti s gotovo svim oblicima marketinga. Nemojte previše razmišljati o nutritivnom sadržaju određene hrane - za sebe ili svoju djecu. Kada planirate obroke, idite na raznovrsnost, pokušajte paziti da u prehrani zastupate glavne skupine hrane, a zatim se što manje usredotočite na stvarnu hranu, kaže Wright. "Ono što možemo modelirati je razlika između neuredne prehrane i prehrane o kojoj ne moramo pretjerivati."

Cilj je odgojiti kompetentnog jedača

Idite na ono što Institut Satter naziva "kompetentnom prehranom". Dijete koje jede kompetentno:

Probat će neke nove namirnice (iako će i dalje možda biti "izbirljivo").
Može dobrovoljno doći za stol.
Sluša svoje unutarnje znakove o gladi i sitosti.
Može pojesti puno u jednom obroku, a malo u sljedećem.
Uživa u kontekstu obroka - društvu, razgovoru, okruženju i/ili prigodi.

Ne nazivajte određenu hranu "lošom", "smećem", "grešnom" ili pokazateljem loše samodiscipline. "Vrlo je teško pomoći svojem djetetu da ima zdrav odnos s hranom kada demonizirate hranu", napominje Wright.

Nemojte svoje pohvale usmjeravati na to kako ljudi izgledaju

Pohvalite druge zbog njihovih unutarnjih atributa. Vjerojatno je to vrijednost koju već prihvaćate, ali obratite pozornost na to koliko puta pozdravljate ljude komplimentom o tome kako izgledaju.