Foto: 123rf 

STVARNOST s nekim osobama je totalno slučajna:)

Znate onaj osjećaj kad vam gaće uđu u rit, pa se okrenete lijevo, desno, pogledate iza sebe i laganim trzajem ruke ih iščupate između dviju polutki? Onaj osjećaj sreće i olakšanja. A onda pogledate prema gore i shvatite da vas zgodan susjed sa drugog kata baš gleda sa svojeg prozora. E, danas ćemo o sličnim osjećajima.

Da li se sjećate one igre „trula kobila“?

Za one koji ne znaju i nisu nikada čuli, evo pravila.

Dječaci stanu u red, jedan iza drugoga.

Prvi u redu ode malo naprijed i nagne se tako da se podboči rukama na svoja koljena i ostalima okrene stražnjicu. Tu osobu zovemo “kobila”.

Zatim se ostali, jedan po jedan, zalijeću prema “kobili” i preskaču je.

U trenutku preskakivanja onaj koji preskače, mora jednom nogom opaliti “kobilu” po stražnjici.

Ako uspije, preskoči i doskoči na noge, ide na kraj reda, a slijedeći iz reda na isti način preskače “kobilu”.

Ako fula udarac ili padne nakon doskoka, on postaje “kobila”!

Dok sam ja bila osmoškolka, ova igra je bila vrlo popularna među dječacima, a mi djevojčice smo bile prave cheerleadersice, urlajući za svoju simpatiju.

I naši su muškarci zaigrali kobilu  

Jedne tople, ljetne noći, nakon obilnog roštilja i još obilnije količine vina u sebi, naši muškarci odlučiše zaigrati trulu kobilu. Probajte čitajući ovaj tekst biti totalno vizualan tip. Vjerujte mi, isplati se! 

Naravno, igra nije prošla bez krvavog nosa, iščašenog prsta i plača većine djece, koja uopće nisu bila oduševljena kobilama u koje su se pretvorili njihovi pripiti očevi. Osim jedne djevojčice, koja je veselo skakutala oko njih i pljeskala, te u sasvim natjecateljskom žaru vikala: „Tata, ti si ovdje najbolji, najjači i najveći konj!“ 

Ista ta draga djevojčica se par sati kasnije probudila u svom krevetu i ne osjećajući se ugodno sama u sobi, odlučila utrpati starcima u krevet. A sad probajte zamisliti tu istu djevojčicu kako stoji na vratima sobe i sa zanimanjem promatra što to roditelji rade, dok mama kleči na koljenima okrenuta guzom prema tati. I tada se sa širokim smiješkom zatrči tati na leđa i krene vikati: „Mama je kobila, mama je kobila, tata opali je još jednom po guzi!“ 

Da, to je možda još intenzivniji osjećaj nego kad vas susjed gleda s prozora, dok si pokušavate isčačkati gaće iz riti. 

Ne djeco, to nisu baloni 

Znate već kako to ide s dječjim rođendanima. Gdje god i sa kime god ga slavili, uvijek još morate i za klince u vrtiću nešto pripremiti. To je ipak taj jedan dan u godini kada se klinci osjećaju posebnije od sve ostale djece u grupi. 

Pa tako su i ovi starci krenuli u trgovinu u nabavku torte od sladoleda, grickalica, sokova. Usput su obavili i shoping za doma. Vrećice za vrtić su ostavili u autu. 

Sljedeće jutro, mama Lidija shvati da iz vrećica nije izvadila tri, već samo dva paketića kondoma. Nije problem, ispali su negdje u gepeku automobila, potražiti će ih kasnije. 

To isto jutro, tata Marko je istovario Lanu skupa sa svim vrećicama u vrtiću. Poželio joj dobar provod i tetama dao posebnu kartonsku vrećicu u koju je Lidija spremila kavu i kekse da se i tete počaste. 

Otprilike tri sata kasnije, dok je teta Mirna vadila grickalice, na pod je zveknula kutija kondoma, sa vrlo zanimljivim detaljom na pakiranju. Bilo je malo teže objasniti djeci da to nisu slavljenički baloni, ali uspjela se odhrvati sa dvadesetak tužnih pogleda.

Naravno, još sinoć je to Marko ubacio u vrećicu, vidjevši odlutali paketić na dnu gepeka. No u onu krivu vrećicu. Srećom, teta je njihova dugogodišnja poznanica, pa osim onog glupog osjećaja koji sam već spomenula na početku, nije bilo većih neugodnosti. A i uvijek se na takvim druženjima, svi nanovo sjete tih dogodovština.

I konačno o velikim, bijelim jajima

I za kraj, jedan moj. Na našem malom, kvartovskom placu, kumice svaki dan osim ponedjeljka prodaju voće i povrće. Vikendom dolaze i one koje imaju male frižidere, pa prodaju sir, vrhnje i jaja. Imamo i jednog dragog gospodina koji također dođe vikendom i od kojeg obično uzmem domaća jaja, posebice za Uskrs, jer ima ona genijalna bijela koja se uvijek super obojaju. I tako ja jučer navratim, no njega nema. Razočarano pogledam gospođu na jednom štandu i snuždeno kažem: „Šta nema danas onog gospodina koji ima velika, bijela jaja?!“

O pogledima trenutno prisutnih kupaca neću puno, ali da, bilo mi je malo neugodno.

Izvor: SretnaMama.hr