U SUBOTU popodne štokholmski trg Liljeholmen vrvi obiteljima koje ulaze u obližnji trgovački centar i izlaze iz njega. Pogledate li pomnije, uočit ćete djecu koja čvrsto drže tradicionalni dodatak - vrećicu slatkiša. Šveđani su otišli tako daleko u tradiciji kupovine i konzumacije slatkiša subotom da čak imaju i posebnu riječ za to - lördagsgodis - što doslovno znači subotnji slatkiši, piše BBC.

"Lördagsgodis je oduvijek bio važan. Čekala se subota kako bi se kupili slatkiši. I to se tradicionalno radilo s roditeljima. Sada i ja to radim sa svojom kćeri", kaže Robert Lundin, koji je odrastao 80-ih i upravo je s petogodišnjom kćeri kupovao slatkiše.

Koncept lördagsgodisa datira iz 50-ih godina. Švedske medicinske vlasti počele su preporučivati slatkiše kao poslasticu samo jednom tjedno kako bi pokušale ograničiti sve veći broj slučajeva karijesa, ističe Sofi Tegsveden Deveaux, autorica i predavačica o švedskoj kulturi i vrijednostima. Sklonost Šveđana da dosta vjeruju državi potaknula ih je da slijede i drže se savjeta o konzumiranju slatkiša subotom, tvrdi Deveaux, a trend se razvio u omiljenu obiteljsku aktivnost koja postoji i danas.

"Djeci se to sviđa, djeci trebaju neke dobre stvari", kaže 34-godišnja Hui Jiang. U Švedsku se preselila iz Kine prije deset godina, a tradiciju su usvojila i njezina djeca, koja počinju skakati u trenutku kad se spomene lördagsgodis.

Bomboni kao simbol financijske slobode

Bomboni su slatka mala nagrada za svakoga tko se želi odmoriti od tjedna. No, kulturološki analitičari i ekonomisti tvrde da se iz ove tradicije može naučiti još mnogo toga. Primjerice, to potiče djecu da počnu razmišljati o tjednom proračunu i uvodi se kultura neovisnosti od malih nogu.

"Moja su djeca dobila svoje bankovne kartice kad su imala šest godina i svaki tjedan im uplaćujem po 20 kruna. Zatim svake subote odlaze u trgovinu i broje slatkiše u vrećici. Moraju štedjeti za svoje subotnje slatkiše ili za igračke ili nešto drugo", kaže Tegsveden Deveaux, koja ima sedmogodišnje blizance. U lokalnoj trgovini za 20 kruna može se kupiti do 40 slatkiša u rinfuzi. Njezina kći obično dolazi kući s podebljom vrećicom, dok njezin sin kupuje manje i lakše slatkiše pa mu na računu ostaje više novca.

Iako se bomboni na prvi pogled ne doimaju kao simbol financijske slobode, Tegsveden Deveaux kaže da njezina obitelj nije usamljena kada je riječ o korištenju ovih lördagsgodisa kao prvih lekcija o upravljanju novcem. Slatkiši su obično prvo na što djeca redovito troše novac ako imaju tjedni džeparac, kaže Deveaux, što je u Švedskoj uobičajeno od 60-ih godina.

Sedmero od desetero švedske djece trenutačno dobiva tjedni ili mjesečni džeparac, prema podacima Swedbanke, jedne od velikih banaka u zemlji. Šest od 10 ispitanih roditelja reklo je da s djecom ima neki oblik dogovora o tome za što bi taj novac trebao biti korišten.

Americo Fernández, ekonomist i podcaster za osobne financije za SEB, još jedan veliki nordijski bankovni lanac, slaže se da je tradicija lördagsgodisa definitivno korisno oruđe u pomaganju švedskoj djeci da shvate vrijednost novca.

"Teško je razgovarati s osmogodišnjakom i pokušati mu objasniti važnost štednje. Nasuprot tome, davanje novca djeci jednom tjedno za slatkiše ili druge sitnice može ih poučiti osnovnom financijskom planiranju. Lakše je razumjeti da ćete ostati bez novca do kraja mjeseca ili tjedna ako danas dobijete 20 kruna i odmah sve potrošite", kaže Fernández.

Istraživanje Swedbanka sugerira da je prosječni tjedni džeparac za sedmogodišnjaka u Švedskoj 20 kruna (oko 15 kuna). To raste na 500 kruna (oko 370 kuna) mjesečno u dobi od 15 godina, kada djeca obično troše na odjeću ili aktivnosti s prijateljima, poput obroka ili odlaska u kino. Postoje jaki dokazi da je poticanje financijske odgovornosti od malih nogu povezano sa zdravim navikama štednje. Više od 70 posto roditelja koje je ispitao Swedbank reklo je da njihova djeca ponekad ili uvijek mogu uštedjeti dio svoga džeparca.

"Većina švedskih roditelja postupno povećava tjedni ili mjesečni džeparac, ali sa svakim povećanjem djeca su odgovorna za još jednu stvar koju moraju sama kupiti", objašnjava Tegsveden Deveaux.

Svi u Švedskoj mogu djeci davati džeparac

Americo Fernández vjeruje da bi roditelji u drugim zemljama mogli puno naučiti iz navika Šveđana da razgovaraju o proračunu i osobnim financijama s djecom od najranije dobi. Ovo je vrijeme kad se dug kućanstava diljem svijeta povećava. No, kaže kako je važno staviti potrošačke navike Šveđana u kontekst duge povijesti socijalne skrbi i kulture koja promiče individualizam i neovisnost u svim uzrastima.

Obrazovanje je besplatno, a zdravstvena skrb u Švedskoj se subvencionira, što može pomoći u smanjenju financijskog pritiska na obitelji. Osim toga, svi roditelji, bez obzira na prihod i status, imaju pravo na mjesečni dječji dodatak od 1250 kruna (oko 1000 kuna), sve dok njihovo dijete ne napuni 16 godina. Fernández objašnjava kako to praktički svima daje priliku da uštede za svoju djecu ili im daju tjedne ili mjesečne džeparce na način koji jednostavno nije moguć u mnogim drugim društvima.

Kad švedska djeca napune 16 godina, država prestaje isplaćivati dječji doplatak njihovim roditeljima i počinje davati isti iznos izravno njima kao oblik stipendije, sve dok ostaju u sustavu obrazovanja.

"Dakle, ideja s tjednim ili mjesečnim džeparcem je da se polako povećava prema tom iznosu. Radi se o prilično jednostavnom prelasku s dobivanja novca od roditelja na primanje novca od države", dodaje Tegsveden Deveaux.

Mladi Šveđani moraju se vrlo brzo početi brinuti sami o sebi

U trgovačkom kompleksu Liljeholmen 35-godišnja Fanny Hökby živo se sjeća da nije bila baš uspješna u uštedama kod svog prvog džeparca, koji je uglavnom trošila na lördagsgodis i igračke. No, sa 16 godina smislila je kako iskoristiti svoju stipendiju za odjeću, darove i izlaske s prijateljicama, a slaže se da mjesečni džeparac može biti obrazovni alat za djecu i mlade.

Tegsveden Deveaux kaže da mnogi švedski roditelji vjeruju kako davanje džeparaca djeci od malih nogu također pomaže da se pripreme za budžetiranje uz stipendije i kredite za daljnje obrazovanje ili za potrošnju prvih plaća nakon srednje škole. Šveđani obično napuštaju svoju obiteljsku kuću sa samo 18 ili 19 godina, ranije nego većina Europljana.

"Mladi Šveđani moraju se brinuti sami o sebi prilično brzo, iako dobivaju mnogo subvencija kroz državne i studentske kredite. To je velika razlika u odnosu na mnoge zemlje. Na primjer, dok sam studirao u Španjolskoj, vidio sam mnogo svojih vršnjaka koji su još uvijek živjeli kod kuće, još uvijek dobivali podršku roditelja. Čak i nakon fakulteta, još uvijek žive kod roditelja", kaže Fernández za BBC.

Uče li se djeca uštedama kroz korištenje kovanica i novčanica ili bankovnih transfera i aplikacija, u Švedskoj nije presudno kad je u pitanju trend lördagsgodisa. Švedska sve više kreće prema društvu bez novca i digitalnim novčanicima.

"Mislim da će se nastaviti tradicija da djeca svoje prve džeparce troše na slatkiše. Ne vidim da se to mijenja", tvrdi Fernández, no ističe kako se u slatkišima sve češće uživa tijekom tjedna.

Nacionalni podaci ukazuju na to da je potrošnja čokolade i slatkiša u stalnom porastu posljednjih godina.

"Ljudi će možda početi jesti više slatkiša kroz tjedan, ali ipak neće napustiti tradicionalne lördagsgodisa. To je zaista duboko ukorijenjeno", tvrdi Deveaux.

Na trgu Liljeholmen 38-godišnja Hanna Sjöberg žurno se vraća iz trgovine kako bi uhvatila tramvaj sa svojim partnerom i njihovom osmogodišnjom kćeri. Spremno odgovara na pitanje prihvaća li njezina obitelj lördagsgodis na tjednoj bazi: "Da. Inače bi bilo puno suza!"