SVE SU OBITELJI različite. Svaka ima svoje jedinstvene aspekte interakcije, komunikacije i podrške. Međutim, obrasci ponašanja unutar obitelji mogu biti složeni. Odrastajući, obiteljska mikrokultura postaje naša "normala", no ono što je bilo "normalno" u našoj obitelji možda nije bilo uobičajeno za druge.

Prema stručnjacima i studijama, ovo su tri pokazatelja toksične obiteljske dinamike koji se nekima na prvi pogled mogu činiti normalnima.

1. Razina kontrole je abnormalna

Jedna analiza obiteljskih odnosa pokazuje da je određeni stupanj kontrole normalan, poput postavljanja ograničenja za izlazak, pravila o odijevanju, korištenju mobitela ili o vremenu obroka. No, u disfunkcionalnim obiteljima, roditelji često idu daleko izvan tih granica.

Oni mogu pokušati kontrolirati svaki aspekt života svoje djece, ograničavajući socijalizaciju s vršnjacima, postavljajući nerazumna pravila i nikada ne dopuštajući djeci da izraze svoje mišljenje kod kuće. Takva djeca često imaju problema s razvojem samostalnosti, a u odrasloj dobi mogu imati niz poteškoća: od problema s uspostavljanjem zdravih emocionalnih veza do duboke nesigurnosti i problema s autoritetom.

2. Previše ili premalo sukoba

Ako smo uvijek u svađi i raspravama, bez slušanja ili rješenja, možda dolazimo iz obitelji u kojoj su članovi bili vrlo reaktivni i nesposobni za smirivanje. Napeta atmosfera u kojoj smo odrasli uvjetovala je da budemo stalno spremni na sukob.

S druge strane, ako sukoba uopće nema i sve se čini uvijek ugodnim, možda dolazimo iz obitelji u kojoj su emocije potiskivane, "gurane pod tepih", kako to objašnjava jedno istraživanje. Oba ekstrema, bilo previše sukoba ili gotovo nimalo, mogu dovesti do emocionalno iscrpljujućih i nezadovoljavajućih odnosa.

3. Nervoza pri upoznavanju ljudi s obitelji

Ako smo obiteljski "autsajderi" ili crne ovce, često ne želimo da drugi znaju koliko smo nisko na ljestvici unutar obitelji. Ponekad je to zbog osjećaja srama, a ponekad zbog toga što se bojimo da će naša obitelj sabotirati odnose s drugima.

Mnogi obiteljski autsajderi osjećaju poniženje ili čak laži o sebi od strane članova obitelji, što može brzo uništiti njihove odnose s drugima. Nakon što im se previše odnosa raspadne nakon susreta s obitelji, autsajderi obično nauče izbjegavati uvođenje novih ljudi u obitelj, što potvrđuje jedna studija o obiteljskom otuđenju.

Prepoznavanje znakova toksičnih obiteljskih odnosa prvi je korak prema razumijevanju i izlasku iz destruktivnih obrazaca ponašanja.