TO ŠTO ste postali roditelj ne znači da ste izgubili pravo na san. Inspirirani težnjama svih roditelja na ovom svijetu da brzo uspavaju svoje bebe i omoguće im da prespavaju noć, britanski znanstvenici su ovoj temi dali znanstvenu težinu. U laboratorijskim uvjetima, stručnjaci su okupili nekolicinu roditelja i njihovih beba, što im je omogućilo da prate što se točno događa dok mali anđeli spavaju. Ovaj stručni uvid u dinamiku svih faza dječjeg sna mogao bi vas riješiti neprospavanih noći - još  večeras…

 

Tijekom trudnoće, beba kroz placentu od majke dobiva odgovarajuće doze hormona kortizola (po danu) i melatonina (noću). To znači da beba često spava onda kad usni i njena majka. Ipak, kod novorođenčeta ovaj sistem opskrbljivanjem hormonima još uvijek nije razvijen, zbog čega ono ne može razlikovati noć od dana. Stoga, mališan spava prema svojim ciklusima sna, koji su dugi oko sat vremena. Za razliku od odrasle osobe, novorođenče prvo ulazi u aktivnu, odnosno REM fazu sna. Trzanje tijela, grimase na licu i reagiranje i na najmanji podražaj (lako se budi) glavni su pokazatelji ove faze, u kojoj bebin mozak prerađuje informacije što je registriralo budnom stanju. Također, u ovom periodu neuroni formiraju nove veze.

 

Istraživanja pokazuju da fizička blizina majke pospješuje mirniji san kod novorođenčadi, zbog čega u prvim tjednima života treba spavati blizu svoje bebe. A u rodilištu tražite da vam donesu bebu u krevetiću koji može biti blizu vašeg kreveta. Roditelji uglavnom spavaju kao na iglama, pa čim čuju da se beba meškolji, već su na nogama - uzimaju je u naručje i odmah joj daju jesti. Nema potrebe za ovakvim reakcijama. Pričekajte nekoliko trenutaka, moguće je da će se umiriti i zaspati blaženim snom.

 

 

Tipično je uvjerenje da će beba od 12. tjedna života početi spavati bez prekida cijele noći. Međutim, zbog ove pretpostavke mnogi roditelji preživljavaju nepotreban stres, jer se situacija u kojoj su se našli ne poklapa s njihovim očekivanjima. U ovom uzrastu zapravo započinju fiziološke promjene koje će na kraju ustaliti dinamiku bebinog sna i omogućiti joj znatno dulje periode spavanja. Prva promjena koja se u ovo vrijeme javlja je uspostavljanje ritma lučenja hormona (kortizola i melatonina) koji upravljaju periodima budnosti i sna, a potom slijedi i izmjena tjelesne temperature. Naime, kod odraslih osoba bazalna temperatura opada tijekom sna, a kod bebe se postupno aktivira ovaj mehanizam. To znači da će mališan u ovoj životnoj fazi početi razvijati ritam spavanja, baš kao i odrasli ljudi. 

 

U sobi u kojoj beba spava tijekom noći ne treba koristiti jako osvjetljenje (lampa), jer bebama ova navika šalje zbunjujući signal da je dan, dok povišen nivo melatonina ukazuje na noć. Vrlo je važno da noću ne palite svijetlo čim beba zaplače, ne pričate previše i ne presvlačite je ako baš ne morate - da je ne biste dodatno razbudili. Male bebe zahtijevaju prigušeno svijetlo, a ni starijima osvjetljenje nije neophodno.

 

 

U ovoj životnoj fazi počet ćete primjećivati da se dinamika spavanja ustaljuje. Umjesto buđenja nakon svakog (ili svakog drugog) ciklusa sna, beba će produljivati periode spavanja, sve dok ne postigne pet sati kontinuiranog sna, što se definira kao prespavana noć. Dakle, sve dok vaša beba ne dostigne ovu fazu, sasvim je normalno da ne prespava noć u kontinuitetu. Kada se beba probudi, nemojte je odmah uzimati u naručje. Dajte joj vremena da se sama smiri i spoji dva ciklusa sna. Ostavite je da plače dvije minute (prethodno se uvjerite da ne plače iz nekog drugog razloga), a zatim priđite krevetiću, podragajte je, te umirite nježnim glasom i vratite se u krevet. No, ako ni to ne djeluje, onda popustite - uzmite dijete u naručje, mazite ga i ljuljuškajte. Već od sljedeće noći beba će sama za toliko produljiti vrijeme spavanja. Iako vam iskorjenjivanje ove navike izgleda kao nemoguća misija, najčešće je potrebno samo nekoliko dana upornosti u provedbi odgovarajućih mjera da bi se trud isplatio.

 

 

Tijekom bebinog rasta i razvoja povećava se i broj faktora iz okruženja koji utječu na san. Mnoge stvari, poput boravka u vrtiću, hiperaktivnosti zbog konzumiranja previše slatkiša, straha zbog odvajanja, izbijanja zubića ili odvikavanja od pelena mogu narušiti uspostavljenu dinamiku sna. Općenito, djeca ovog uzrasta spavaju kraće. U prvoj godini života beba spava od 14 do 15 sati dnevno, što se smanjuje na 11 sati između druge i pete godine života.

 

Dozvolite mališanu da sam uspostavi ritam dnevnog spavanja. Pratite znakove pospanosti u određeno doba dana i budite odlučni da ga baš tada uspavate. Potrudite se da vaš mališan bude dovoljno fizički aktivan tijekom dana, što će uključiti i dosta hodanja. Ako se ubrajate u grupu roditelja koji svojim mališanima za poslijepodnevnu užinu daju slatkiše kako biste omogućili instant priljev energije i njen posljedičan nagli pad i pospanost u večernjim satima - na pogrešnom ste putu! To nije zdrava navika! Djetetu ne nudite slatke obroke nekoliko sati prije odlaska na noćno spavanje. Ne narušavajte interno vrijeme vašeg mališana negativnim podražajima, kao što je gledanje TV-a neposredno prije odlaska na spavanje.