SVAKI partner u vezi želi imati osjećaj da se može osloniti na drugoga u trenucima potrebe. Ako se to povjerenje iznevjeri, veza ne može napredovati, kao ni odnos. Terapeutkinja Randi Gunther za Psychology Today otkrila je više o ovoj temi te podijelila, prema njoj, ključne "stupove povjerenja" u kojima se krije ključ uspjeha svake ljubavne veze.

"Iako svaki par ima svoju jedinstvenu definiciju što znači osloniti se jedno na drugo, rijetko postižu uspjeh ako ovih pet ključnih stupova povjerenja nije dio njihove posvećenosti", smatra ona. U nastavku otkrivamo što je izdvojila. 

Zajednička privrženost istim vrijednostima

Jasni i čvrsti međugeneracijski kulturni obrasci pomažu ljudima da se ponašaju na način koji poštuje pretke i buduće generacije. Međutim, u zapadnim društvima, ti mudri stariji često su udaljeni ili više nisu smatrani pravim primjerima. Štoviše, veća raznolikost i manje jasnoće oko toga što je ispravno ili pogrešno dodatno kompliciraju situaciju.

"Svaki par mora odlučiti koje vrijednosti i ponašanja najbolje funkcioniraju za njih te ih održavati, bez obzira na to jesu li fizički zajedno ili ne", pojašnjava.

Prioritet tijekom kriza

Terapeutkinja tvrdi da "partneri u vezi stalno biraju kako rasporediti zajedničke resurse poput vremena, dostupnosti, financija i opcija". Ponekad to znači da se veza mora staviti u drugi plan na neko vrijeme, ali kada jednom od njih treba podrška, ništa drugo nije važno.

Poštovanje ranjivosti

Partneri u ozbiljnim vezama dijele najranjivije i najskrivenije dijelove sebe. Kako grade povjerenje, otkrivaju traume i neugodne situacije iz prošlosti. "Zajedno se oslanjaju na obećanje da te priče neće biti podijeljene bez dopuštenja", ističe terapeutkinja za Psychology Today.

Odbacivanje "posjedovanja" partnera

"Pravo povjerenje u vezi znači da partner nikada ne bi želio zadržati drugoga ako bi ovaj bio sretniji negdje drugdje. Ako se jedan od partnera osjeti zarobljenim, oboje rade na stvaranju prostora za nove potrebe kako bi nestala potreba za odlaskom. Ako to nije moguće, odlazak se prihvaća bez osjećaja krivnje", smatra terapeutkinja.