MNOGA djeca odrastaju u okruženju koje nije nužno nasilno ili ekstremno, ali ipak ostavlja duboke emocionalne tragove. Kada dijete ne dobije prostor za izražavanje emocija, kada se osjeća uspoređivanim, zanemarenim ili neshvaćenim, razvija obrazac ponašanja koji u odrasloj dobi može prerasti u anksioznost.

Ove obrasce ponašanja, koji često potječu iz disfunkcionalnih obiteljskih dinamika, podijelila je psihoterapeutkinja Mayya Ushioko kako bi osvijestila što sve može utjecati na našu psihičku stabilnost danas.

Ovo su obrasci u djetinjstvu koji mogu biti korijen anksioznosti, prema psihoterapeutkinji.

1. Uspoređivanje s braćom i sestrama.
2. Tabu teme u obitelji (teme o kojima "nije bilo dopušteno" govoriti – poput seksualnosti, problema s ovisnostima ili konflikta između roditelja...).
3. Emocije djeteta nisu bile važne.
4. Etiketiranje djeteta kao "problematičnog" bez dubljeg uvida u razloge iza toga.

"Ovi obrasci ponašanja u disfunkcionalnim obiteljima vrlo su česti. Utječu na nas, naše odnose, osjećaj sigurnosti i razinu samopouzdanja. Upravo su ovi obrasci često temelj anksioznosti u odrasloj dobi. No, psihoterapija je korak prema kvalitetnijem životu", zaključila je Ushioko.