AZIJSKE zemlje poput Kine, Japana i Južne Koreje često su na prvim mjestima u obrazovanju prema procjenama PISA-e. 15-godišnjaci s Istoka često ostvaruju bolje rezultate u matematici, čitanju i prirodnim znanostima od drugih učenika iz ostatka svijeta.

Odgoj talentiranog i uspješnog djeteta koje poštuje starije, njihovu kulturu i dobro je razvijena osoba glavni su ciljevi u istočnim zemljama. Ali kako one to postižu? Postoje određena pravila koja slijede desetljećima.

Ne vjeruju da je obrazovanje najvažnija stvar u životu

Ovo uvjerenje vrijedi samo za prve dvije godine života. U ovom razdoblju se naglasak stavlja na emocije pa se djecu okružuje ljubavlju i brigom. Tjelesni kontakt je vrlo važan i roditelji često nose svoju djecu čak i kad to nije potrebno.

Na Istoku se ne vjeruje da djeca prije određene dobi ništa ne razumiju. Smatraju da iako djeca ne mogu odgovoriti, ona počinju primati i analizirati informacije i prije rođenja. Zato se roditelji trude biti dobar uzor i dok im je dijete vrlo malo.

Cijene osobno iskustvo

Za razliku od zapadnjačkog obrazovnog sustava, roditelji u istočnjačkim zemljama ne koriste se zabranama. Ako dijete učini nešto opasno ili loše, odrasli pokušaju njegovu pozornost prebaciti na nešto drugo. U istočnjačkom sustavu vjeruje se da zabrane mogu zaustaviti djetetov interes za istraživanje.

Dijete će biti upoznato s opasnostima i zašto neke stvari treba izbjegavati, ali nitko mu ništa neće braniti. Tako u budućnosti ova djeca imaju kreativniji način razmišljanja, sposobna su zamisliti jedinstvena rješenja, slijede važna pravila i poštuju odrasle.

Vlastiti interesi im nisu važni

Roditelji na Zapadu će reći "nemoj se povrijediti", a na Istoku "nemoj povrijediti druge". Djecu se već prije 3. godine uči poštovati druge ljude, životinje i brinuti se o prirodi. Djecu se odgaja tako da mogu živjeti s drugim ljudima, pomagati im i voditi računa o njihovim interesima. U Japanu ljudi vjeruju da je ovaj pristup vrlo važan za razvoj harmoničnog društva. Zato se djecu uči da budu dio tima.

Djeca se rano počinju baviti aktivnostima

Nakon što su djeca poučena osnovama lijepog ponašanja, počinje njihov svestran razvoj. Smatra se sasvim normalnim da trogodišnje dijete ima vrlo naporan dan. Djeca mogu pohađati satove engleskog, matematike, crtanja, glume i pjevanja u isto vrijeme.

Zahvaljujući ovom sustavu, sva djeca do 4. godine mogu svirati barem jedan instrument te poznaju osnove matematike i gramatike. A u dobi od 5 godina djeca se pripremaju za polazak u školu. Završava bezbrižno djetinjstvo i dalje ih se uči disciplini.

Djeca sama idu u osnovnu školu

U Japanu i Južnoj Koreji šestogodišnja djeca sama idu u školu. Majke ne vode djecu u školu.

Kad djeca krenu u školu, obično znaju računati, pisati i čitati jednostavne knjige. U azijskim zemljama ljudi vjeruju da podučavanje djece brojanju u ranoj dobi razvija prednje režnjeve mozga i njihove kreativne sposobnosti.

Djeca ne moraju žuriti s izborom zanimanja

U dobi od 12 do 16 godina dijete se u smislu zrelosti smatra odraslom osobom. Oni sami donose odluke i za njih su odgovorni. Za razliku od Zapada, ondje se djeca ne žure u izboru zanimanja ako nisu spremna.

Ondje su jako važne obiteljske veze. Dijete može živjeti sa svojom obitelji onoliko dugo koliko mu je potrebno. Ali često u dobi od 14 godina djeca već znaju što žele postati i mogu živjeti samostalno.

Ovaj sustav postoji već stotinama godina. Omogućuje roditeljima odgoj pametne, talentirane djece koja poštuju tradiciju, druge ljude i dobro rade u timu. Najvažnije pravilo istočnjačkog sustava glasi: "Roditeljske odluke, ljubav i briga neophodni su za razvoj zdravog djeteta. A disciplina, uz samostalnost, omogućuje postizanje izvrsnih rezultata u obrazovanju i radu."