Foto: 123rf/Instagram

MNOGI očevi vole svoje kćeri opisati kao svoje male princeze na što stručnjaci sve očitije okreću očima i kažu da je vrijeme da i očevi objese tijare te budu malo konkretniji sa svojim djevojčicama. 

Taj su zaključak zajedničkim snagama donijeli stručnjaci Centra za emocionalno zdravlje Sveučilišta Macquarie, Sveučilišta u Readingu i Sveučilišta u Amsterdamu koji su pokušali ispitali kako roditeljsko ponašanje prema djeci utječe na razinu njihove anksioznosti. 

Za temu su se poslužili vidom odgajanja koji uključuje sigurne rizike. To je ono kad roditelji dozvole djetetu da iziđe iz sigurne zone, kad puste da se dijete ponekad izgubi u igri ili se samo pokuša izboriti za svoje. Takve aktivnosti djecu znatno bolje pripremaju na društvo od staklenog zvona, zaključili su stručnjaci, a do njega su došli nakon istraživanja na uzorku od 312 obitelji iz Nizozemske i Australije, po kojima su djeca čiji su roditelji bili spremniji dijete malo više pustiti, odnosno, malo više pogurati od sigurne zone, pokazala znatno manje rizike od razvoja anksioznosti i simptoma povezanih s depresijom i nezadovoljstvom.  

"Dok su prethodna istraživanja pokazala kako poticanje rizičnijeg ponašanja pomaže kognitivnom, socijalnom i emocionalnom razvoju, naše istraživanje pokazuje da ova metoda roditeljstva također može pomoći u smanjenju rizika od razvoja anksioznog poremećaja", rekla je profesorica Jennie Hudson, direktorica Centra za emocionalno zdravlje na Sveučilištu Macquarie i jedna od autorica ovog istraživanja. 

A ono je pokazalo još nešto što se usko tiče očeva. Naime, kako su istraživači primijetili, očevi svoje sinove rado guraju izvan sigurne zone, dok s kćerkama rade veliku grešku ne dozvoljavajući im baš to što se kod sinova očekuje. Zapravo, istraživanje je pokazalo kako Nizozemci tu doista "vode" jer oni svoje sinove u rizike guraju čak i više od očeva iz drugih zemalja. A to je nešto što majke ne čine jer, kako je ovo istraživanje pokazalo, majke u Nizozemskoj, kao i u Australiji, ne rade veće razlike u odgoju i ponašanju prema kćerkama, odnosno sinovima.  

Centar za javno zdravstvo iz Engleske potvrdilo je pak da oko 2,2 posto djece u Engleskoj, u dobi od pet do 10 godina, pati od posljedica anksioznosti, a brojka je još veća, 4,4 posto, kod djece u dobi od 11 do 16 godina, a većinu njih čine djevojčice i djevojke.  

No, iako ni sami autori istraživanja još uvijek nisu dokučili točan razlog takvim depresivnim stanjima među djecom, zaključili su da dobar dio problema leži upravo u roditeljskom ponašanju prema djeci, a kako je tema uže povezana s djevojčicama, sad je jasnije da bi se one trebale odgajati s malo čvršćom rukom, a opet, s puno manjim oprezom. 

Djevojčice se također trebaju sustavno hrabriti da iskušavaju svoje granice i da se malo više bore same za sebe, jer će tako smanjiti rizike za depresiju.