DJECA su često prva koja negativno reagiraju na tenzije u obiteljskoj zajednici, te je moguće da među njima počnu svađe i sukobi mnogo više nego što je to uobičajeno.

"Ponekad roditelji imaju osjećaj potpunog nerazumijevanja za njihove prepirke i svađe, a pogotovo u ovakvom trenutku kada vlada panika zbog koronavirusa", kaže pedijatrica Jenny Radesky, glasnogovornica Američke akademije za pedijatriju.

Ovo su savjeti stručnjaka za dječji razvoj namijenjeni roditeljima, a koje je tražio CNN, kako bi dobili odgovore na pitanja za probleme koji mogu nastati, a tiču se međusobnih sukoba i konflikta kod djece u vrijeme izvanredne situacije.

Kako reagirati i što učiniti?

"Prije svega, ako se roditelji ponašaju stresno, anksiozno i borbeno, djeca će isto to raditi. Prvo treba obratiti pažnju na to kako se ponašate kao roditelj u svojoj kući", kaže pedijatrica Tanya Altmann.

Što ako nismo svjesni da djelujemo uznemireno?

"Provjerite sa svojim tijelom. Pritom ne mislim na groznicu ili kašalj; provjerite osjećate li da vam srce brže i jače lupa. Osjećate li stezanje mišića? Imate li češće ili jače glavobolje? Imate li problem sa spavanjem ili vam je više uznemiren trbuh", navodi Radesky, docentica pedijatrije na Sveučilištu Michigan s pedijatrijskom specijalizacijom u dječjem razvojnom ponašanju.

Sve su to načini na koje stres utječe na naše tijelo, a kojih možda nismo ni svjesni, jer smo se već toliko navikli na ovu vrstu kronične hipervigilancije. Provjera svojih emocija i  trud da se s njima nosite na zdrav način prvi su preventivni koraci prema uklanjanju puno dječjih svađa i rasprava, kaže Radesky.

Kako možemo znati je li stres pokretač negativnog ponašanja kod djeteta?

"Pokazuju li vaša djeca na neki specifičan način svoje uobičajeno stresno ponašanje? Neka djeca postanu prkosna, druga se više kontroliraju ili ponavljaju radnje i uvijek žele učiniti isto na isti način. Neka djeca postanu nametljiva", kaže Radesky.

Njena djeca, na primjer, žele se odvojiti, po principu, možemo li igrati igrice cijeli dan. Iako je primamljivo pustiti ih da se odvoje, ipak trebamo o tome razgovarati s njima svakog dana u nekom trenutku, kaže Radesky.

Djeca mogu biti posebno zabrinuta kako će roditelj odgovoriti.

"Oni znaju da ćemo na njih blaže vikati ili da ćemo ih početi gnjaviti zbog stvari koje rade i oštro će reagirati", kaže Radesky.

"Kada govorimo o razvojnom razdoblju djece, oni nemaju unutrašnjih resursa kao mi, da bi mogli upravljati ovom razinom stresa i frustracije. To se na kraju ispoljava svađom i konfliktom, jer ne znaju kako drugačije izraziti ono kroz što prolaze", kaže psiholog Vaile Wright, direktor kliničkog istraživanja Američke psihološke udruge.

Roditelji bi trebali imati na umu da razgovore za odrasle vode nakon što djeca odu na spavanje, kako ih ne bi mogla čuti.

"Svi ovi koraci, poput obraćanja pažnje na svoje ponašanje i samokontrole, korisne su tehnike kako bi se detektiralo što pokreće dječje ponašanje, a primijeniti ove vještine u situaciji opće panike koja se trenutno događa oko nas, nije lako", kaže Radesky.

Što god uradili, pažljivo komunicirajte s djecom o koronavirusu. Od ključne je važnosti za roditelje da budu iskreni, da ne lažu koliko je ozbiljna situacija, ali u komunikaciju trebaju integrirati osjećaj smirenosti ili osjećaj otpornosti. Ako paničarite, i oni će paničariti", naglašava Wright.

Koji su načini da se riješe i smanje svađe i konflikti kod djece?

"Napravite pauzu. Djeca će povratiti dah i smiriti emocije, jer je zaista teško voditi konstruktivan razgovor kada su vam emocije uzburkane" kaže Wright.

Potičite ih da u komunikaciji koriste izjave "ja", što je vrlo slično načinu kako se rješavaju konflikti odraslih. Na primjer, umjesto da počne svađu s optužbom: "Uzeo si mi to i to", izjava koja počinje s "ja" bi izgledala: "Stvarno me je povrijedilo kada sam vidio da si uzeo to i to", objašnjava Wright.

"U psihologiji, izjave s 'ja' često se koriste da umanje intenzitet rasprave, a kasnije sprječavaju da se one uopće pokrenu. One ohrabruju dijete (ili odraslu osobu) izraziti kako se osjećaju. S druge strane, manje je vjerojatno da će druga strana imati obrambeni stav, pa će biti spremniji voditi konstruktivan razgovor", navodi Wright.

Bez ružnih naziva: nemojte dozvoliti da se djeca međusobno nazivaju ružnim imenima.

Budite usredotočeni na sadašnjost: ne treba dopustiti djeci da raspravljaju o stvarima koje su se dogodile dan ili tjedan dana ranije. Rješavajte rasprave koje se tiču ovog, sadašnjeg trenutka.

Kako bi se smanjio broj svađa i prepirki, rutina je ključ.

"Djeci je potrebna rutina, a trebaju im kako produktivne aktivnosti, tako i pauze, te im je potreban raspored aktivnosti koji razumiju i mogu izvršiti, a to je ujedno i dobar način da se svađe i rasprave smanje", kaže Wright.

Izbacivanje viška energije je još jedan način.

"Djeca se često ponašaju agresivno prema svojoj braći ili sestrama, jer se zapravo dobro osjećaju što pomiču tijelo, guraju stvari ili ih udaraju kako bi izbacili nakupljenu nervozu i uzbuđenje", kaže Radesky i dodaje da igra hrvanja, trčanje po dvorištu (ako imate kuću) i slične aktivnosti mogu pomoći izbaciti nakupljeni višak energije.

Promijenite perspektivu i ponudite kontrolu: naučite rješavati sukobe i pustite djecu da kažu svoje.

"Razmišljajući iz tuđe perspektive, ponekad je i djeci potrebna pomoć kako bi razumjeli gledište onog drugog. Kada se dogodi sukob, pomozite im da razumiju jedni druge i dajte im priliku da sami dođu do rješenja. Pitajte ih: 'Što biste učinili drugačije sljedeći put?' Pružanje mogućnosti da rade na zajedničkom rješavanju problema, daje djeci osjećaj kontrole", kaže Radesky.

Osim toga, mnoga djeca, posebno mlađa, ne znaju riječi s kojima bi opisali želje koje bi voljeli da im se ispune. Roditelji koji to prepoznaju mogu biti njihov "glas" koji im je potreban.
"Često vidim da se mnoga djeca svađaju s drugom djecom, jer jednostavno ne mogu objasniti jedno drugome svoje planove. Nemaju ni jezik, ni socijalne vještine da bi pregovarali ili napravili fleksibilan plan", kaže Radesky i dodaje: "U takvim situacijama možda će morati uskočiti roditelj i ponuditi rješenje, kao što je postavljanje tajmera: 'Hej, igraš se s tim 10 minuta, igraš se s ovim drugim 10 minuta.'"

Osim navedenog, u smanjivanju sukoba djece može pomoći kreiranje kooperativnosti, kao što je odnos djeca protiv roditelja u nekoj društvenoj igri. To će se svidjeti djeci i radit će zajedno umjesto da se sukobljavaju. Treba ih podsjetiti da su u istom timu, kaže Radesky.

Ne zaboravite sebe

Vjerojatno najvažnije što roditelji mogu učiniti kako bi održali mir u mlađim redovima obitelji je da budu ugodni i brižni jedni prema drugima, kao i prema sebi, navodi Wright.

"Jedna od stvari koju roditelji trebaju učiniti je odvojiti malo vremena za sebe, iako je trenutno to teško učiniti. Ali nećete moći koristiti i oblikovati taj otpor i snagu za svoju djecu, osim ako ne vodite računa o sebi. To može biti samo 10 minuta mira ili dubokog disanja, kako biste sabrali svoje misli. Vrijeme za sebe je ključno kako biste mogli dobro oblikovati ponašanje za svoju djecu", ističe Wright.

"A ovo je još jedna ključna poruka za roditelje", kaže Radesky. "Ne krivite sebe. Ne postoji savršen način da ovo učinite. Ponekad možete pogrešno procijeniti, drugi put možete intervenirati prerano. To je sasvim u redu i dio je procesa", zaključuje ona.