SASVIM je normalno da djeca između svoje treće i osme godine imaju izmišljenog prijatelja. Djeca u čijim se životima pojavljuje imaginarni prijatelj su kreativnija, empatičnija i njihov je vokabular bogatiji u odnosu na djecu koja ih nemaju, (jer ipak moraju voditi razgovor na obje strane), pokazala su to istraživanja.

Djeca također shvaćaju da njihovi izmišljeni prijatelji nisu stvarni, tvrdi Marjorie Taylor, jedna od vodećih psihologinja u ovom području.

"Kada s djecom razgovaram o njihovim izmišljenim prijateljima, gotovo mi uvijek govore kako se zapravo samo pretvaraju. Imaginarni prijatelji su alat koji djeca koriste kako bi sami sebi razjasnili neke zastrašujuće osjećaje, zbunjujuće društvene odnose, ali i ostvarili svoja maštanja. Pružite im podršku jer ćete jedino tako dobiti uvid u njihove malene i komplicirane umove, i sve bi trebalo biti u redu dok ih držite pod kontrolom kako bi shvatili što je stvarno, a što nije."

Ovakva slobodna igra presudna je za njihov kognitivni, društveni i emocionalni razvoj, i kao bonus, roditeljima može dati malo slobodnog vremena.

Klinički psihijatar, Kay Redfield Jamison, jednom je rekao: „Djeci su potrebna sloboda i vrijeme za igru. Igra nije luksuz. Igra je nužna. Sva djeca će se igrati, a neki će to učiniti s izmišljenim prijateljima. Ako ste dovoljno sretni da imate takvo dijete, dočekajte njihove nove prijatelje otvorenih ruku i pridružite im se."