Foto: 123rf 

TEŠKO je odrediti neki svjetski prosjek kada je situacija u rodilištima od države do države prilično različita, ali jedno je sasvim sigurno i svugdje jasno - žene nisu zadovoljne tretmanom za vrijeme svog poroda i tu se nešto pod hitno mora promijeniti. A promijenit će se očito tek kada rodilje promijene svoj stav prema rađanju. Kako? Temu i odgovor pronašli smo na portalu Mothering.com i oduševili se idejom koja je toliko logična. 

Većina žena danas rađa u bolnicama i iako se mire s proživljenom situacijom malo koja zapravo nema nešto za dodati. Primjetljiva je jedna kontradiktorna činjenica, a ta je su današnje žene puno informiranije od nekadašnjih generacija, a opet, kada stigne u rodilište malo koja zapravo ima pravo tražiti sva svoja prava. Tako se velikoj većini rodilja čak i tijekom poroda bez ikakvih komplikacija uglavnom svjesnom oduzimaju mnoga prava, a žene najčešće šute. Primjerice - uzimaju im se bebe odmah nakon poroda iako svaka žena ima pravo odlučiti kada će se rezati pupkovina, koliko će dugo bebu držati uz sebe prije pregleda i slično (o načinima poroda da i ne pričamo) i zato se tu nameće jedna misao. Ponašaju li se žene isto tako šutljivo, ranjivo i poslušno u ulozi potrošača, kada su u šopingu ili kada zahtijevaju da im se ispune sva njihova potrošačka prava? E pa sigurni smo da ne. 

>>>Rađajte kao lavice<<<

Zato bi se žene u rađaoni trebale ponašati kao potrošači, a ne kao pacijenti, jer razlika bi mogla biti ogromna. Pogledajmo primjer: 

Rodilje koje na sebe gledaju kao na pacijentice ponašaju se kao da su trudnoća i rađanje doista bolest; oslanjaju se na mišljenja i savjete jednog liječnika; bez pogovora troše i koriste ono što im je savjetovano, bez obzira na njihovu cijenu i kvalitetu; osjećaju se da u nemaju moć svom mišljenja, odnosno, oslanjaju se na milost liječnika ili liječničkog tima. 

A kako bi se ponašala ista ta rodilja ako bi na sebe gledala kao na potrošača s pravima, a ne na pacijenta: takva rodilja zna da trudnoća nije bolest i da je porod, koliko god komplicirano zvučao jedna zapravo prirodna pojava koju žena može napraviti i bez liječničkog tima, ali živimo u modernom dobu u kojem se logično očekuje, ako ih već ima, da će onda liječnici biti uz ženu kao pomoć, ali ne i kao jedina "glava" koju se sluša i od koje isključivo ovisi sam porod. Rodilja/potrošač imat će i iskoristit će sve prilike da se obrazuje, da nauči što može očekivati od svog tijela, ima pravo i iskoristit će to pravo prilikom planiranja svog poroda, i na tome će inzistirati baš kao kada za sebe kupuje komad prikladne odjeće. To su potrošačka prava na koje smo navikli. Navikli smo se boriti za sebe i do posljednje kune, a opet u rađaoni tako često zatomljujemo moć vlastite prosudbe, vlastitog mišljenja i definitivno vlastitih prava. 

Primjećujete li razliku? Vjerujemo da da jer žena potrošač nikada se neće ponašati šutljivo, slabo, ranjivo niti će podleći mišljenjima drugih ukoliko se ono kosi s njenim. Ili drugim riječima - žena potrošač od same sebe nikada neće raditi žrtvu niti će samu sebe gledati kao žrtvu. 

>>>Zašto više žena ne rađa u ovoj pozi kada je tako prirodno stvarno najlakše<<<

Naravno da to ne znači da će žene osnažiti sebe do te mjere da će u bolnice ulaziti kao terminatori izvikujući svoja prava i prijeteći svima tko im se nađe na putu, ali samo mali zaokret u pogledu na sebe mogao bi zaista učiniti čuda. Ne samo da sebe prestanu gledati kao bolesnice, već i da liječnike prestanu gledati kao jedine, apsolutne i nezamjenjive pružatelje svojih usluga. Jer oni jesu pružatelji usluga, ali zaista nisu jedini čije je mišljenje baš toliko važno. 

Rađanje je čin koji definitivno spada u jedna od najvažnijih događaja jedne žene i stoga je čudno da primjerice na putovanju inzistirate na posljednjem detalju kojeg ste si zamislile, za kojeg znate da imate pravo, a onda u rađaoni zašutite i samo se prepustite mišljenjima drugih. Misleći da su samo oni jedini mjerodavni. 

A kada bi žene konačno na sebe gledale kao na potrošače čije je mišljenje važno, tada bi se tako znale postaviti i u delikatnom činu rađanja, bez bojazni. A iako bolnice rade na principu pravila koja se moraju poštivati, a koja su najčešće vezana uz zakone, ženama uvijek ostaje dovoljno prostora ne samo da izraze svoje mišljenje već i da doista inzistiraju na svim svojim pravima. Jer njih bolnica ne može samo tako ignorirati. Može pokušati, ali ne i ne dozvoliti ukoliko onaj kome se usluga pruža inzistira na njima. Jer pacijenti nisu tu radi bolnica i liječnika, liječnici su ti koji moraju biti na usluzi njima. A tu se često, gledanjem liječnika kao na bogove, gubi ta logika zdravstvenog sustava, tko je tu za koga i tko koga na koncu plaća. U potrošačkom je društvu to barem jasno i logično, ali u zdravstvenom baš i ne. 

>>>Možemo li i kod nas popularizirati ovakav divan način rađanja?<<<

I zato su žene te koje, barem kada pričamo o rađanju, imaju moć - ne bolnice, ne osiguravajuća društva, ne političari, ne ni pružatelji usluga - već žene same. 

A dok god žene neće koristiti tu svoju moć pravila po kojima će bolnice i liječnički timovi raditi ići će u korist njima, odnosno njima niz dlaku, jer na koncu, zašto bi itko komplicirao svoje poslovanje (priznajemo, prava rodilja prilično su opsežna) ako onaj koji koristi njihovu uslugu šuti i ne buni se.

I zato drage rodilje ne šutite više, dobro se raspitajte na što sve imate prava i nemojte više na sebe gledati kao krhke žrtve već na potrošača koji će se boriti za sva svoja prava. Tek tako može se promijeniti kolektivna svijest pružatelja usluga - u ovom slučaju - medicinskog tima u rađaoni. 

Žene, vi i vaša beba morate biti najvažniji!