DOSLJEDNOST je jedna od najvažnijih i najproduktivnijih strategija za učinkovito roditeljstvo, a u praksi bi to značilo biti dosljedan u rasporedu, rutinama i pravilima, u obrascima discipline, kao i u tome kako se roditelj emocionalno povezuje sa svojim djetetom. Kako objašnjava terapeutkinja Jill Ceder, dosljednost znači namjerno biranje načina na koji ćemo se baviti djetetom.

''Ključ je u tome da se ta namjera i praksa ne mijenjaju tijekom vremena. Naprimjer, odlučiti da ne vičete i da se smirite prije nego što odgovorite svom djetetu jedan je od najvećih darova koje možete dati svom djetetu. Isto tako, dosljednost u strukturi, pravilima i rutinama postavlja potrebne granice djeci. One im pomažu organizirati i integrirati informacije, ali i steći razumijevanje o tome kako svijet funkcionira te kako bi se trebali ponašati'', naglašava Ceder.

Kako dodaje, najvažnije je to što dosljednost jača djetetov osjećaj stabilnosti, sigurnosti i samopouzdanja. Naime, kada su roditelji dosljedni u odgoju i pravilima koje postavljaju, djeca znaju što njihovi roditelji žele od njih.

''Dijete će tako moći predvidjeti kako ćete reagirati u određenim situacijama, primjerice kada baca hranu ili kada je vrijeme za spavanje. To ne znači da vaša djeca neće nikada testirati vaše granice ili pokušati vidjeti hoće li se vaša reakcija promijeniti. To također ne znači da ne možete biti fleksibilni kada situacija to od vas zahtijeva. Ali s vremenom će se vaše dijete osjećati sigurnije i samim time biti poslušnije. Kada je u stanju predvidjeti kako će mu proći dan, osjeća se ugodnije i može donositi bolje odluke'', naglašava Ceder.

Zašto je nedosljednost najgora stvar u odgoju?

Upravo zbog važnosti dosljednosti, terapeutkinja naglašava kako je nedosljednost jedna od najgorih i najštetnijih stvari koje roditelji rade u odgoju. Kao prvo, nedosljednost može biti vrlo zbunjujuća za djecu.

Ako jednog dana roditelj viče na dijete zbog nečega što radi, ali se drugi dan to tolerira bez ijedne riječi, dijete uči da reakcije njegovih roditelja nisu predvidljive i da za njega zapravo pravila ne postoje. To može uzrokovati agresiju, neprijateljstvo, samozadovoljstvo, zbunjenost, neposlušnost i/ili pasivnost.

Naime, kada se djeca suoče s nepredvidljivošću, mogu postati tjeskobna i nemirna. Ako djeca moraju razviti veliku sposobnost da se nose s anksioznošću u ranoj dobi, to može nadvladati njihove obrane i natjerati ih da probleme rješavaju neželjenim ili neprikladnim ponašanjem poput cviljenja, grubosti ili izljeva bijesa.