PODIGNUTI dijete na noge nije mala stvar, no kako iskusni ljudi znaju reći - Malo dijete, mala briga, veliko dijete, velika briga, oni koji su to iskusili definitivno će se s tim složiti. Koliko god obožavali svoje dijete oni će se u nekim godinama po inerciji zakona odrastanja početi okreti od vas, u nekim će vas trenutcima možda i mrziti i to je normalno. Ni vi nećete svaki dan osjećati istu količinu ljubavi jer će vas njihovo ponašanje s vremena na vrijeme vjerojatno izluditi do točke pucanja. Ne baš doslovno, ali vrlo blizu tome.
 

I ako ste ikada pomislili da vas prije trudnoće nitko zapravo nije pripremio na roditeljstvo pa ste nekako, iz dana u dan, usavršili svoju majčinsku/očinsku ulogu, znajte da ćete se toga sjetiti i prilikom ulaska u pubertete vaše djece - ni na to vas, koliko ste priča i iskustava čuli, nitko neće i ne može pripremiti. To je vaše dijete i njegov/njen pubertet - na vama je da to zajedno proživite s rukama visoko u gardu i čvrstim stavom, a ako još niste ni blizu tim eruptivnim godinama - pripremite se dok su još mali. Prevenirajte eksploziju. 
 

Donosimo vam šest zanimljivih iskustava roditelja koji žale što s ovakvim savjetima nisu počeli još dok su njihova djeca bila mala. 
 

Kada sam rodila bila sam velika korporativna odvjetnica i mislila sam da ću svojom rječitošću, svojim pametnim argumentima i čvrstim stavom znati odgojiti svoje dijete da ono ne bude samo pametno već i da uvijek zna što mu je u životu činiti. Kada je bio mali smatrala sam da ga postavljam na "dobre" noge, učili smo ga da bude samostalan u svakom aspektu odrastanja i kada je još kao mali naučio kako da si sam obuva čarape, odijeva se i samostalno jede mislili smo da smo na dobrom putu. No, ništa nas nije pripremilo na to da se u njihovom pubertetu moramo oboružati s toliko strpljenja, diverzije u odgoju i s toliko primjera koji graniče s apsurdom. 
 

Jer kada vas dijete probudi u dva ujutro s idejom da mu baš sada nabavite tablicu množenja jer mu baš sada hitno treba i vi pomaknete nebo i zemlju da bi mu to nabavili i onda vam on sneno odgovori da mu ona zapravo baš i nije toliko hitna - onda znate da se borite s najzahtjevniji klijentom kojeg ćete ikada upoznati.  I da vas ne bi toliko vozali kada pomisle da bi vas baš mogli malo provozati, sasijecite im tu želju još dok su mali. Jer ako kao mali nisu toliko zahtjevni i prevrtljivi u ovim će godinama postati, ako ništa drugo, a onda barem trostruko prevrtljiviji nego kada su bili mali. 


 

U želji da odgojim zdravu, samostalnu i neovisnu djecu nisam pribjegavala čestom maženju niti sam im poklanjala onoliko pažnje koliko su ponekad tražili. Nisam htjela od njih stvoriti pekmeze, ali, da mi je barem netko tada rekao kako postoji velika razlika između maženja i odobravanja svega što dijete poželi i maženja uz granice. Kada bi se mogla vratiti u njihovo djetinjstvo definitivno bi malo više polagala pažnju na neke njihove specifične potrebe i to ne kroz puštanje da ih oni naprave i odrade sami već kroz mnogo grljenja i igranja. Ja sam bila malo prečvrsta i taj mi se stil počeo obijati o glavu, jer oni danas jesu samostalni u mnogim stvarima, ali još uvijek im treba puno pomoći da te godine puberteta i sve te promjene koje proživljavaju prožive kako treba. 
 

Psiholozi zato često napominju da i u slučaju kada djeci stalno popuštate i sve radite umjesto njih, baš kao i u slučaju kada držite distancu i učite da ih sve rade sami - u pubertetu će zbog jednog ili drugog načina odgoja vjerojatno doživjeti ispade ljutnje i uvrijeđenosti spram roditelja. 

Humor liječi i uči 

Dobro je biti roditelj s ozbiljnim stavovima, ali ozbiljnost na licu nije nešto što će djecu natjerati da budu bolji. Može ih samo natjerati da i sami budu ozbilji, što ne znači da će i njihovi postupci biti takvi. Smijeh je lijek, a humor je uvijek dobrodošao u odgoju - od malih do velikih nogu. 

Znajte da nikada ne možete biti ni preljubazni, ni prestrpljivi, a isto tako ni previše blesavi kada je u pitanju odgoj vašeg djeteta, zato kada je god moguće poslužite se humorom jer će vas takav primjer - i vas i djecu naučiti da budete, ako ništa drugo, a onda barem opušteniji. A znamo da se u opuštenoj situaciji svi bolje nosimo sa životom u cijelosti. 
 

Njihovo je djetinjstvo bilo ravno idealnom pa sam zaista mislio da ćemo na taj način preživjeti i pubertet i adolescenciju. Koliko su mi god drugi roditelji pričali o problemima koji su ih snašli kada su njihova djeca ušla u te godine odmahivao sam rukom jer meni se to ne može dogoditi. Baš zato što sam toliko ignorirao tu mogućnost nisam se ni snašao, a moja su djeca postala sve samo ne ona "moja" djeca. A na to se nisam pripremio, nisam očekivao i kada me snašlo više nisam znao kako se postaviti prema njima.  

Radi moje nespremnosti svađe su postale konstanta i naš se odnos odjednom urušio do te mjere da je s nestankom međusobnog poštivanja i neuvažavanja ponestalo i one čvrste ljubavi koju smo svi međusobno gajili. Jednostavno smo svi nespremni propali u provaliju iz koje se svatko na svoj način pokušao iščupati. 

Zato, koliko god mislite da su vaša djeca predivni anđeli dok su mali, budite spremni na činjenicu da će se njihova osobnost u pubertetu, kada krenu tražiti svoje mjesto u svijetu, nepovratno promijeniti. To ne znači da će oni postati lošiji već to znači da ćete vi kao roditelj morati znati kako se nositi s njihovom promjenama. 

Poslušajte me i ne činite moje greške 

Možda sam bila premlada kada sam ih jednog za drugim rodila, no svakako sam imala dovoljno volje da ih odgojim tako da uvijek budu mladoliki u srcu. Priznajem, malo sam pogriješila u jednom - nisam ih učila kako da budu pristojni, ljubazni, ponizni prema drugima. Jednostavno su kao i ja bili i ostali mladi i divlji u srcu, a onda kada su odrasli, takav su mi odnos - vratili što znači da sam u godinama njihovih previranja često osjećala kao da sam njihov najljući neprijatelj jer su se upravo tako često ponašali prema meni. 
 

Dakle, dragi roditelji, ako želite da vas vaša djeca u tim teškim godinama poštuju od malih ih nogu učite da poštuju svakog tko je stariji, ma i ne samo tko je stariji - da poštuju i uvažavaju svako ljudsko biće. Tako će vam biti lakše prebroditi svaku prepirku i svađu koje su neminovne u njihovom odrastanju. 
 

Poštovanje je majka odnosa, ako toga nema, svaka će prepirka postati još jedna stepenica niže u vašem odnosu, a to je nešto što ne smijete dopustiti - ni sebi ni njima. 

Ne budite im učitelji, budite im roditelji 

Naravno da ćete se u odgoju svoje djece ponekad osjećati kao da ste njihov učirelj, jer to ćete uvijek biti, ali taj učiteljski stav radije ostavite učiteljima u školi. Ono što vaša djeca trebaju nije samo učenje, kada su mali uče iz vaših primjera i tako će nastaviti učiti dok su živi. Ne od teorije koju ćete im usađivati u glavu već od prakse koju će vidjeti u svom domu. 

Ako ćete biti super posvećeni roditelji prema svojoj djeci ona će naučiti da će uvijek imati nekoga tko će biti tu za njih, a neće naučiti ono što je najvažnije od svega - da se zauzmu za sebe i da sebe uvijek stave na prvo mjesto. Jer ako ste vi majka koja svoju djecu stavlja prije sebe, takva će biti i vaša djeca pa će im svi biti važniji od njih samih, a da će pritom uvijek upravo od vas očekivati da ćete raditi sve za njih. Nema ništa lošeg u tome da ste svojoj djeci posvećeni, pogotovo dok su još mali, ali ih svojim primjerom morate naučiti da vlastita sreća i zadovoljstvo sobom nije nešto što će im dati drugi već oni sami. Nemojte biti žrtva svoje djece jer kada stasaju u divlje godine vaša će žrtva biti još veća jer ste ih na to navikli. 

I zato sretno s odrastanjem i znajte da će vaši mali najslađi anđeli također jednoga dana postati ćudljivi pubertetlije - to je neminovna karika u lancu odrastanja.