ODREĐENI stilovi roditeljstva manje su idealni za odnos roditelja i djece. Jedna od najštetnijih stvari koje možemo doživjeti u obitelji jest izluđivanje (engl. gaslighting) i, prema psiholozima, to je najčešći problem s kojim se susreću u razgovorima sa svojim klijentima.

Gaslighting je situacija u kojoj vas netko natjera da preispitujete svoje misli, osjećaje i sjećanja, zbog čega sumnjate u sebe.

"Zamislite da s prijateljem gledate film. U filmu je vedar, sunčan dan, ali vaš prijatelj stalno govori da pada kiša. Vi znate da ste u pravu, ali zbog prijatelja počinjete sumnjati u vlastito viđenje radnje", objasnila je psihologinja Deborah Gilman za Parade.

Dakle, za gaslighting ili izluđivanje može se reći da je to vrsta emocionalnog zlostavljanja u kojem vas netko tjera da preispitujete vlastitu stvarnost.

Žrtve izluđivanja žive u toksičnom okruženju

Kada je izluđivanje prisutno u obitelji, govorimo o toksičnom okruženju za roditelje i djecu. Ono narušava povjerenje, stvara neizvjesnost, škodi samopouzdanju, utječe na emocionalnu regulaciju, izolira članove obitelji i normalizira zlostavljanje.

"Kada roditelj izluđuje dijete, tjera ga da povjeruje kako su njegove misli i osjećaji pogrešni ili nestvarni, zbog čega dijete ne vjeruje vlastitom instinktu, ima manje samopouzdanja i postaje otvoreno za manipulaciju", govori psihologinja Roseann Capanna-Hodge.

Kada djeca, žrtve gaslightinga, porastu, često imaju problema s povjerenjem u druge jer se boje da će biti izmanipulirani ili povrijeđeni. Također, među njima su vjerojatnije dijagnoze kao što su anksioznost, opsesivno-kompulzivni poremećaj ili depresija.

Specifični znakovi po kojima možemo prepoznati žrtvu gaslightinga uključuju:

• stalno preispitivanje vlastitog sjećanja ili percepcije događaja,
• oprez u blizini određenog člana obitelji,
• stalno ispričavanje, čak i kada niste učinili ništa loše,
• zbunjenost i sumnje u vlastitu prosudbu,
• osjećaj izoliranosti od ostalih članova obitelji.

"Najčešći oblik gaslightinga u obiteljima je umanjivanje tuđih osjećaja i iskustava. To se može manifestirati kao neki od prethodno spomenutih znakova", dodaje dr. Capanna-Hodge.

Kako si pomoći?

Budući da djeca imaju ograničenu moć u odnosu na odrasle, njihove su mogućnosti reagiranja ograničene, osobito kada su djeca mala.

Prema psiholozima, ako se susretnemo s takvim djetetom, moramo potvrditi njegove osjećaje.

"Dajte im do znanja da su njihovi osjećaji u redu, čak i ako ih roditelj odbacuje. Potaknite stariju djecu da izraze svoje osjećaje i perspektivu. Također, starija djeca trebaju oprezno postavljati granice. Sigurnost je ključna. Ako je roditelj zlostavljač ili se dijete osjeća nesigurno, potaknite ga da potraži pomoć od odrasle osobe kojoj vjeruje ili da nazove telefonsku liniju za pomoć", poručuje dr. Gilman.

Ako se prepoznajete u spomenutom i vjerujete da ste žrtva izluđivanja u obitelji, dr. Capanna-Hodge kaže da je prvi i najteži korak prepoznati znakove i vjerovati vlastitim osjećajima.

"Postavljanje granica ključno je za rješavanje manipulacije. Važno je razgovarati s prijateljima ili članovima obitelji koji vas podržavaju i potražiti stručnu podršku", zaključila je.