DJECA su znatiželjna, a sve što čuju upijaju kao spužve. Zato moramo biti svjesni onoga što govorimo kako bismo bili sigurni da ih naše riječi neće povrijediti. Psihologinja Angela Karanja kaže da se ponašanje, vrijednosti, uvjerenja i stavovi lako prenose promatranjem, slušanjem i oponašanjem drugih.

"Kao mladi ljudi s nerazvijenim mozgom, djeca nemaju mentalne spretnosti da preispitaju ono što im se predstavlja te da razaznaju je li to dobro ili loše. Što je dijete mlađe, posljedice su strašnije. Podsvijest je otvorena i subjektivna za sve vrste sugestija prije sedme godine. Djeca ne razmišljaju, a pogotovo ne objektivno", pojasnila je.

Karanja kaže da djeca tek nakon sedme godine počinju učiti razmišljati svojom glavom. Ali i tada nastavljaju slijediti primjer svojih roditelja, osjetljiva su na svoju okolinu, posebno na kućnu. Zato stručnjakinja iznosi nekoliko tema o kojima nikada ne biste trebali razgovarati pred svojom djecom.

Negativno pričanje o partneru, bivšim partnerima i članovima obitelji

Mnogi roditelji ružno govore o drugom roditelju svog djeteta u ljutnji ili osveti. Angela kaže da to nije dobro jer dijete onda takvim doživljava i sebe.

"Takve stvari kod djeteta mogu stvoriti unutarnju podjelu i nanijeti mu patnju. Dijete će znati da postoji nesklad pa će se mrziti", napomenula je Karanja.

Strahovi

Psihologinja savjetuje da pred djecom nikad ne razgovarate ni o novcu i brigama o bolesti jer djeca modeliraju živote svojih roditelja i kao roditelji tumače svijet. Kada su roditelji uplašeni i govore o novčanim brigama, prenose te strahove na djecu.

"Dijete će takve teme samo opteretiti i učiniti ih zabrinutima, a to su obveze odraslih koje djeca ne mogu ublažiti. Kad roditelji djeci govore o brigama odraslih, stavljaju ih u bespomoćan položaj za koji se zna da ometa normalan razvoj djeteta", upozorila je.

Samoodbacivanje i samoprijezir

Roditelji pred djetetom nikad ne bi trebali negativno govoriti o sebi samima. Neki od primjera fraza koje treba izbjegavati su "ne mogu ništa učiniti kako treba", "ja sam promašen slučaj", "debeo/la sam", ružan/na sam".

"Dijete vas smatra vođom, a koliko pozitivno možete utjecati na njega kada nemate vjere u sebe? Vi tada demonstracijom učite dijete da je u redu ne vjerovati u sebe", ističe Karanja.

Razočaranje zbog djetetovog postojanja

Izjave poput "nikada se nisi trebao/la roditi" nikada se ne bi smjele izgovoriti djeci, čak i ako smatrate da je to istina.

"Djetetu se ne smije narušavati samopouzdanje, samopoštovanje i identitet. Kao psiholozi, znamo da uvjerenja ljudi imaju dubok učinak na njihovo poštovanje i sposobnosti. Dakle, kada roditelji prenesu obeshrabrujuća uvjerenja na svoju djecu, čak i ako im govore da nešto ne mogu, djeca vjeruju da su nesposobna", pojašnjava psihologinja.

Kako se osjećati ili ne osjećati

Stručnjakinja za roditeljstvo napominje da svatko od nas ima pravo na emocije i djetetu zato ne treba govoriti da ne bude tužno.

"To ih obezvređuje i potiče štetno uvjerenje da treba ostati miran i nasmijan čak i kada te srce boli. Želimo da djeca znaju i razumiju da je u redu kada nisi dobro jer je to biološki i zdrav proces", rekla je.

Uspoređivanje s drugima

"Uspoređivanje s drugima može dovesti do toga da dijete obezvrijedi sebe ili druge. Govoriti djetetu da u usporedbi s nekim drugim nije dovoljno dobro demoralizira i potiče depresiju, a može dovesti i do nepoštovanja drugih", tvrdi Karanja.

Stereotipni komentari i odgovori

Dječaci ne plaču ili djevojčice mirno sjede su stereotipni komentari koji su vrlo štetni.

"Zamislite da djetetu stalno govorite da se ne izražava. Dijete nauči biti tiho, pristaje na sve, ne sluša svoju intuiciju. Što se događa kada takvo dijete bude zlostavljano? Ono šuti i ne plače jer vjeruje da to tako mora biti. Djeca itekako mogu patiti zbog stereotipnih uvjerenja koja su im prenesena", pojasnila je.

Opće pohvale

Iako je pohvala pozitivan motivator za sva bića, važno je da je istinita i korektna. Prema Karanji, djetetu ne treba govoriti da je savršeno jer to stvara okruženje u kojem se više ne očekuje niti se može dogoditi rast. 

Kritiziranje vašeg ili tuđeg izgleda ili komentiranje težine

Pozitivna slika o tijelu često je povezana sa samopoštovanjem i zdravim ponašanjem. Znamo da djeca uče gledajući i slušajući. Kritiziranje vlastitog tijela ili tijela drugih pred djetetom može se činiti bezopasnim jer nije usmjereno na vaše dijete, ali djeca često internaliziraju te poruke i one mogu početi utjecati na način na koji doživljavaju sebe.

Svađe

Istraživanje je pokazalo da djeca koja se dosljedno i opetovano izlažu sukobu, tijekom kojeg se povisuju glasovi i koristi negativan jezik, mogu nastaviti razvijati ubrzan rad srca i reakcije hormona stresa. Prema psiholozima, djeca primjećuju svađe i nesuglasice čak i kada roditelji misle da je to nemoguće. To može dovesti do većeg rizika od emocionalnih problema i problema u ponašanju.