U POPULARNOJ kulturi i obiteljskim pričama, najmlađa braća i sestre često nose etiketu bezbrižnih i veselih osoba koje vješto izbjegavaju odgovornost, pogotovo u usporedbi sa stereotipno preopterećenim najstarijim sestrama i braćom. Stručnjaci se slažu da u tome ima istine, no ističu kako je priča puno složenija od jednostavnog klišeja, piše HuffPost.

"Kada razmišljamo o redoslijedu rođenja ili našoj ulozi u obitelji, to se ponekad može previše pojednostaviti, dok je zapravo riječ o tako slojevitom pitanju", objašnjava Joseé Muldrew, licencirana profesionalna savjetnica.

Percepcija da najmlađa braća imaju manje odgovornosti može proizlaziti iz činjenice da su starija braća i sestre često preuzimali rješavanje problema. Međutim, Muldrew dodaje da ključnu ulogu igraju i drugi čimbenici poput rodnih očekivanja, kulturnih normi i roditeljskih stilova.

Stres zbog usporedbe sa starijima

Pritisak da se dostignu uspjesi starije braće i sestara može biti ograničavajući i stresan. Sean Burns, klinički socijalni radnik, kaže da redoslijed rođenja može najmlađima oduzeti prilike ako su stariji već "ispunili" očekivane obiteljske uloge.

"Postoji i taj sloj biti najmlađi brat ili sestra gdje možda imate pritisak da ispunite očekivanja braće i sestara koji su došli prije vas", dodaje Muldrew.

Taj pritisak može diktirati što najmlađi brat i sestra osjećaju da mogu ili ne mogu postići. "Mislim da je najmlađoj braći i sestrama teže ako ih roditelji uspoređuju sa starijom braćom i sestrama. Možda ne žele pokušati biti nogometna zvijezda, misleći 'moj brat je zvijezda nogometne momčadi, nikada ga neću moći dostići', a taj unutarnji monolog ih zaista može držati zaglavljenima da ništa ne rade", pojašnjava Burns.

S druge strane, neki najmlađi pokušavaju se istaknuti upravo suprotno - pretjeranom kompenzacijom, otvorenošću ili natjecateljskim duhom, što se izvana može činiti kao bezbrižnost.

Manjak samopouzdanja zbog prevelike zaštite

Budući da su roditelji s najmlađim djetetom već iskusniji, često brže uskaču u pomoć, što može ometati djetetov razvoj samostalnosti. "Roditelji, kada su u pitanju mlađa braća i sestre, imaju koristi od svog roditeljskog iskustva, a ponekad ta mudrost može koristiti djetetu, ali može i ometati dijete u pronalaženju vlastitog puta", kaže Nicole Forrest, savjetnica za mentalno zdravlje.

Dok su se starija djeca možda morala sama boriti s problemima, najmlađima često pomažu i roditelji i starija braća i sestre. Iako je podrška dobra, samostalno rješavanje problema gradi samopouzdanje.

"Tada, u situacijama kada stvari mogu biti izazovne, oni traže druge ljude da to ispune, umjesto da im bude ugodno uskočiti i pokušati nešto novo", primjećuje Forrest. To može rezultirati pasivnošću i čekanjem da drugi donesu odluke.

Zašto djeluju bezbrižnije?

Percepcija "bezbrižnosti" često proizlazi iz činjenice da drugi preuzimaju odgovornost. Budući da roditelji ili starija braća i sestre često rješavaju probleme, najmlađi imaju manje vanjskih obveza. "To može značiti da su mlađa djeca imala više vremena da se uključe u svoju razigranu stranu i istražuju svoju kreativnost", kaže Muldrew. Ta razigranost ponekad se može protumačiti i kao buntovništvo.

Uloga spola i društvenih očekivanja

Važno je uzeti u obzir i kako spol utječe na razvoj i očekivanja. Muldrew ističe da istraživanja pokazuju kako se muškarci općenito razvijaju sporije od žena, a društvo ih od malih nogu socijalizira na drugačiji način.

"Očekujemo od njih da možda budu otvoreniji, da budu snažni, da se ne vode emocijama, već da budu malo stoičniji, discipliniraniji, kontroliraniji", napominje ona. Stoga, na osobnost najmlađeg brata ne utječe samo redoslijed rođenja, već i kompleksna društvena očekivanja.

Obrasci nisu pravila

Stručnjaci naglašavaju da su sve ove karakteristike generalizacije i da ne moraju definirati osobu zauvijek. "Iako ove karakteristike možda sada jesu istinite, to možemo promijeniti, i vi to možete promijeniti i postati nešto drugačije", ističe Forrest.

Na osobnost, osim redoslijeda rođenja, snažno utječu životna iskustva, kulturne vrijednosti i obiteljska dinamika. "To su obrasci, a ne pravila, pa je važno znati i imati jezik o tome, ali to definitivno ne mora definirati kako se emocionalno razvijate", zaključuje Muldrew.