Foto: WeHeartIt

UMJESTO klasičnog  „Kako je bilo u vrtiću?“ ili „kako je bilo na rođendanu?“ djeci biste trebali postaviti malo drugačije pitanje kojim ćete doista doznati pravi odgovor na vaše pitanje i pritom bolje pratiti njihov pravi razvoj.

Djeca, a pisali smo već o tome, ne vole ovakva općenita pitanja, prvo zato ga čuju svaki dan, drugo zato što od svega što se dogodilo tijekom nastave/boravka ne mogu odmah izdvojiti ono najvažnije da bi vam ukratko odgovorili ono što želite znati.

Zato su odgovori na ovakva pitanja često nedefinirana – dobro, u redo, lijepo, bezveze... odgovori koji niti kažu išta konkretno niti roditeljima daju ikakav mig kako im je zapravo bilo. O tome je pisala i Shana Noyer, autorica brojnih priručnika za roditelje i majka dvoje djece koje se baš na ovakva pitanja obrušila, i dala puno bolju alternativu u svojoj knjizi „Get to Know Your Kids“.

Priznajte roditelji – i vama bi s vremenom dosadila takva općenita pitanja pa bi se kao i djeca počeli groziti takvih pitanja i jednostavno bi prestali davati prave odgovore. Mi veliki znali bismo izdvojiti ukratko što nam se dogodilo, kako je doista bilo na poslu, na putovanju, ali – čemu.

>>>Nikada ne pitajte dijete kako im je bilo u školi i imaju li zadaću<<<

Zar ne bi bilo učinkovitije da vas netko radije pita: „Što ti je u svemu bilo najljepše, najinteresantnije, koji ti je dio bio najbolji?“

Takvo je pitanje puno efektnije, cilja na to da dijete malo promisli i izdvoji samo ono što im je zaista bilo najinteresantnije i kada ste već postavili takvo pitanje – lakše će im biti odgovoriti i vama konačno dati neki uvid u ono što se djetetu i s djetetom doista događalo.

Ali to nije sve! Kako je napisala Shana – znanstvenici koji se bave djecom ističu da je kumuliranje lijepih događaja i pričanje o takvim iskustvima način da dijete postane sretnije i zadovoljnije. Samo pričanje o lijepim stvarima, koncentriranje na njih u mislima djece stvorit će jednu rutinu da svakoga dana najotvorenije iznose detalje vezane uz neki događaj koji ih je veselio i učinio sretnima. Možete o tom pitanju razgovarati čim se dijete vrati, ali bolje, savjetuje Shana, da svoje radoznalo pitanje ostavite za trenutke kada ćete imati više vremena za razgovor.

Hoće li to biti obiteljsko vrijeme večere ili ugodna razgovor prije spavanja – svejedno – samo da nije odmah s vrata. Dijete će tako puno bolje i lakše, kada mu se dojmovi smire, pronaći odgovore koji vas zanimaju, osvijestiti te lijepe trenutke i ako će takav razgovor postati vaša rutina dijete će, tvrdi Shana, naučiti rasti s njom.

Život je satkan od niza trenutaka, a to je pitanje možda najbolji način da svom djetetu pomognete da iz čitavog niza trenutaka izdvoje zaista one koji su njima bili najvažniji te ih nauče poštivati i uživati u njima, ne samo kada ih vama budu prepričavali već sutra – kada se u njima budu nalazili.  

Naučite stoga svoje dijete da cijeni trenutke u kojima živi, da ne gledaju na život općenito i vesele se samo velikim stvarima. Kada jednom uvedete ovakvu rutinu u vaš obiteljski život dijete će naučiti živjeti u trenutku i za trenutak, a vi ćete puno bolje shvatiti što je to što vaše dijete najviše veseli i čemu se doista najviše raduje.