DJECA ne znaju uvijek jasno reći da se osjećaju zanemareno, ali njihovo ponašanje često govori ono što riječi ne mogu. Kada se djeca osjećaju emocionalno zapostavljeno, to može ostaviti posljedice na njihovo samopouzdanje, ponašanje i odnose s drugima. Stručnjaci upozoravaju da znakovi emocionalne udaljenosti mogu biti suptilni, ali dugoročno vrlo značajni. Prepoznavanjem tih signala na vrijeme, roditelji mogu popraviti odnos i vratiti osjećaj sigurnosti i povezanosti.

1. Djeca često traže pažnju kroz "loše" ponašanje

Kad se djeca osjećaju ignorirano, ponekad će namjerno raditi nešto što znaju da nije prihvatljivo - samo da bi privukla pozornost. Negativna pozornost im je tada bolja nego nikakva. Iako se takvo ponašanje može činiti kao tvrdoglavost, često je u pitanju skrivena poruka: "Vidi me."

2. Povlače se u sebe i prestaju dijeliti što osjećaju

Djeca koja osjećaju da ih roditelji ne slušaju ili ne primjećuju, s vremenom mogu postati tiha i zatvorena. Umjesto da otvoreno dijele emocije, biraju šutnju jer vjeruju da ih ionako nitko ne čuje. Ovo emocionalno povlačenje može biti znak da se dijete osjeća usamljenim i nevažnim.

3. Postaju izrazito osjetljiva ili lako planu

Kada dijete djeluje pretjerano emotivno, frustrirano ili lako plane, to može biti znak unutarnje napetosti zbog osjećaja zanemarenosti. Emocionalna nestabilnost ponekad je obrambeni mehanizam jer se dijete ne osjeća dovoljno viđeno i sigurno u svom odnosu s roditeljima.

4. Često kažu da ih "nitko ne voli" ili "nema smisla govoriti"

Ako dijete često koristi izraze poput "ionako me nitko ne voli" ili "neću reći jer nikoga nije briga", to su jasni verbalni znakovi da se osjeća emocionalno isključeno. Takve rečenice ne treba shvaćati olako jer pokazuju duboku potrebu za potvrdom i prihvaćanjem.

5. Traže potvrdu i odobravanje gotovo u svemu što rade

Dijete koje stalno traži "je li ovo u redu?", "jesam li dobro to napravio?" ili "jesi li ponosan na mene?" možda pokušava nadoknaditi osjećaj zanemarenosti. Potraga za stalnim odobravanjem može biti znak da mu nedostaje osnovna emocionalna povezanost i sigurnost.

Djeca koja se osjećaju viđena i voljena razvijaju zdravu sliku o sebi, a prvi korak prema tome je da ih stvarno slušamo i primjećujemo.