ISKUSTVO odrastanja uz toksične roditelje često oblikuje način na koji osoba doživljava sebe i druge. Odrastanje u takvom okruženju može utjecati na osjećaj sigurnosti, povjerenja i granica koje osoba postavlja u odrasloj dobi. Iako se te rane s vremenom mogu ublažiti, mnogi odrasli ljudi i dalje nesvjesno nose obrasce ponašanja koje su naučili u djetinjstvu. Prema raznim stručnjacima, ovo su neki od znakova koji mogu otkriti da je osoba odrasla uz toksične roditelje.

1. Teško im je vjerovati drugima

Osobe koje su odrasle u nestabilnom ili emocionalno hladnom okruženju često teško vjeruju drugima. Naviknute su na to da ljubav dolazi uz uvjete ili manipulaciju, pa u odrasloj dobi očekuju izdaju ili odbacivanje čak i kad za to nema razloga. Mnogi savjetnici i psiholozi ističu da je obnova povjerenja proces koji zahtijeva vrijeme, dosljednost i osjećaj sigurnosti u odnosima.

2. Preuzimaju odgovornost za tuđe emocije

Djeca koja su morala "smirivati" roditelje ili preuzimati krivnju za obiteljske sukobe često odrastaju misleći da su odgovorna za sve oko sebe. U odrasloj dobi postaju pretjerano empatična i sklona ugađanju drugima. Takve osobe često imaju poteškoća s postavljanjem granica jer osjećaju tjeskobu kad nekome kažu "ne".

3. Imaju iskrivljen osjećaj vlastite vrijednosti

Ako su ljudi tijekom odrastanja stalno bili kritizirani ili uspoređivani s drugima, u odrasloj dobi često osjećaju da nisu dovoljno dobri. Teško prihvaćaju pohvale i stalno traže potvrdu izvana. Savjetnici za mentalno zdravlje navode da su afirmacije, terapija i zdravi odnosi ključni koraci prema izgradnji realnije slike o sebi.

4. Boje se sukoba

Odrastanje u kući punoj napetosti i prepirki može dovesti do toga da osoba u odrasloj dobi izbjegava svaku vrstu sukoba. Takvi ljudi često potiskuju vlastite potrebe kako bi izbjegli neugodne situacije. Psiholozi i terapeuti ističu da je učenje zdravog izražavanja neslaganja važan korak prema stvaranju uravnoteženih odnosa.

5. Teško prepoznaju ili izražavaju emocije

Kad dijete odrasta u okruženju u kojem su emocije bile ignorirane ili ismijavane, ono uči potiskivati vlastite osjećaje. U odrasloj dobi to se može manifestirati kao emocionalna distanca ili zbunjenost oko toga što zapravo osjeća. Savjetnici i terapeuti preporučuju male korake - poput vođenja dnevnika emocija ili otvorenih razgovora s pouzdanim osobama - kao način da ponovno uspostave kontakt sa sobom.