DJECA koja odrastaju uz narcisoidne roditelje često se suočavaju s emocionalnim obrascima koji mogu utjecati na njihovu sliku o sebi i odnos prema drugima. Takvi roditelji obično stavljaju vlastite potrebe ispred dječjih, očekujući stalno divljenje, potvrdu i poslušnost. Njihove riječi nerijetko ostavljaju dubok trag jer se iza prividno bezazlenih rečenica krije poruka koja umanjuje djetetovu individualnost i emocionalnu sigurnost.

Prema savjetnicima za obiteljske odnose, način na koji roditelji komuniciraju s djecom često postaje osnova njihova samopouzdanja u odrasloj dobi. Dakle, ovo su neke od rečenica koje djeca narcisoidnih roditelja često slušaju.

"Zbog tebe sam nesretan/na."

Ova rečenica stvara kod djeteta osjećaj krivnje i odgovornosti za emocije roditelja. Djeca tada uče potiskivati vlastite potrebe kako bi "popravila" raspoloženje drugog. Različiti savjetnici upozoravaju da ovakav emocionalni pritisak stvara temelje za kasniji strah od sukoba i potrebu da stalno udovoljavaju drugima. S vremenom dijete gubi osjećaj gdje završava njegova odgovornost, a gdje počinju tuđe emocije.

"Zašto ne možeš biti više kao svoj brat/sestra?"

Usporedbe unutar obitelji ostavljaju duboke posljedice na djetetov osjećaj vrijednosti. Ova rečenica šalje poruku da ono što dijete jest nije dovoljno dobro. Mnogi stručnjaci ističu da takve usporedbe stvaraju rivalstvo i trajnu sumnju u vlastite sposobnosti. Djeca koja ih često slušaju kasnije u životu teže razvijaju samopouzdanje i autentičnost.

"Ja sam sve ovo učinio/la za tebe."

Ova izjava zvuči kao podsjetnik na roditeljsku žrtvu, ali zapravo potiče osjećaj dužnosti i emocionalni dug. Dijete počinje vjerovati da mora stalno dokazivati zahvalnost i da ljubav treba zaslužiti. Iza takvih rečenica često se krije potreba roditelja za kontrolom i potvrdom, a ne iskrena briga. Takav odnos sprječava dijete da razvije zdravu neovisnost.

"Nitko te neće voljeti kao ja."

Iako se može činiti kao izraz ljubavi, ova rečenica kod djeteta izaziva strah i ovisnost o roditelju. Ona poručuje da vanjski svijet nije sigurno mjesto i da će bez roditeljske prisutnosti biti odbačeno. Takve izjave često sprječavaju emocionalno odvajanje i stvaranje samopouzdanih odnosa u odrasloj dobi. Dijete tako uči poistovjećivati ljubav s kontrolom.

"Pretjeruješ, nije to ništa strašno."

Odbacivanje dječjih emocija stvara dubok osjećaj nesigurnosti i zbunjenosti. Kada roditelj umanjuje osjećaje, dijete uči da njegova emocionalna iskustva nisu važna. Stručnjaci ističu da to može dovesti do problema u izražavanju emocija i do sklonosti povlačenju. S vremenom, dijete počinje sumnjati u vlastitu percepciju stvarnosti.

Način na koji roditelji razgovaraju s djecom oblikuje njihovu emocionalnu stabilnost i sposobnost povezivanja s drugima. Prepoznavanje ovih rečenica prvi je korak prema prekidanju obrasca koji se može prenositi iz generacije u generaciju.