NEDOSTATAK pažnje i ljubavi u djetinjstvu može ostaviti značajne tragove koji se ne vide odmah, ali snažno oblikuju način na koji volimo, komuniciramo i doživljavamo bliskost u odrasloj dobi. Kada dijete ne osjeti sigurnost, toplinu ili dosljednu podršku, ono nauči da mora samo brinuti o sebi, a ta lekcija, iako tada korisna, kasnije postaje teret.

Različiti stručnjaci objašnjavaju da takvi ljudi često nose u sebi kombinaciju snage i nesigurnosti te da mnoge njihove osobine potječu iz potrebe da se zaštite od ponovnog razočaranja. Dakle, ovo su neke od osobina koje dijele ljudi koji u djetinjstvu nisu dobili dovoljno ljubavi i pažnje.

1. Poteškoće s povjerenjem

Ljudi koji nisu osjećali dovoljno ljubavi u djetinjstvu često teško vjeruju drugima. Duboko u sebi nose strah da će ih netko opet povrijediti ili napustiti pa su oprezni čak i kada im netko iskreno želi blizinu. Terapeuti ističu da to nije znak hladnoće, nego posljedica iskustva u kojem povjerenje nije bilo sigurno. Zbog toga im treba više vremena da se otvore i osjete istinsku emocionalnu sigurnost.

2. Težnja prema stalnom odobravanju

Mnogi od njih nesvjesno traže potvrdu kroz tuđe odobravanje, pohvalu ili pažnju. Budući da u djetinjstvu nisu osjećali da vrijede sami po sebi, odrasli često pokušavaju dokazati svoju vrijednost kroz postignuća ili odnose. Stručnjaci navode da to može dovesti do kroničnog osjećaja iscrpljenosti i tjeskobe jer osoba ne zna kako biti "dovoljna" bez vanjskog priznanja.

3. Izbjegavanje sukoba i izražavanja emocija

Kako bi izbjegli odbacivanje, mnogi nauče potiskivati ono što stvarno osjećaju. Boje se da će iskrenost dovesti do svađe pa radije šute i prilagođavaju se. To može izgledati kao smirenost, ali zapravo proizlazi iz straha, iz uvjerenja da ljubav ovisi o tome koliko smo "poslušni" i koliko ne uznemiravamo druge svojim osjećajima.

4. Snažna potreba za kontrolom

Kad su u djetinjstvu živjeli u nepredvidivom okruženju, ti ljudi kasnije nastoje sve držati pod kontrolom - emocije, odnose, pa čak i svakodnevne situacije. Stručnjaci smatraju da se iza te potrebe zapravo krije želja za sigurnošću koju tada nisu imali. Međutim, prevelika potreba za kontrolom često otežava spontane odnose i stvara dodatnu napetost.

5. Strah od napuštanja, ali i bliskosti

Paradoksalno, oni koji su u djetinjstvu bili emocionalno zanemareni često istovremeno čeznu za ljubavlju i bježe od nje. Žele bliskost, ali ih ona plaši jer podsjeća na staru ranjivost. Terapeuti objašnjavaju da je upravo taj unutarnji sukob ono što ih često vodi u nestabilne odnose - žele biti voljeni, ali se ne mogu u potpunosti opustiti u ljubavi.