IZRAZ opsesivno-kompulzivni poremećaj često se pogrešno dijagnosticira nekome tko ima strogu jutarnju rutinu ili ima organiziran radni stol. Međutim, ovaj poremećaj nema toliko veze s navikama čišćenja ili nedostatkom fleksibilnosti koliko sa sposobnošću da se nosite s neugodnim mislima. Isto tvrdi i dječja psihologinja Irina Gorelik.

''Ako nekome od nas padne na pamet uznemirujuća misao, potencijalno bismo mogli odustati od toga. Međutim, za nekoga tko ima opsesivno-kompulzivni poremećaj, to uzrokuje stvarno uznemirujuću reakciju i takve misli teško nestaju.''

Kod djece ga je obično jednostavno dijagnosticirati, kaže ona, jer se manifestira na uočljiv način. Prvi od dva znaka da bi vaše dijete moglo imati opsesivno-kompulzivni poremećaj jest da mu je potrebno uvjeravanje o njegovoj sigurnosti, ali i sigurnosti njegovih najmilijih.

''Vaše bi vas dijete moglo više puta pitati hoće li biti dobro, čak i kada nije u očitoj ili neposrednoj opasnosti. Isto vrijedi i za njihove najmilije. Imala sam pacijente koji su se brinuli da bi se nešto loše moglo dogoditi njihovoj obitelji pa su morali stalno provjeravati svoju obitelj'', objašnjava. Neki drugi simptomi na koje treba obratiti pozornost uključuju:

• strah od mikroba i kompulzivno pranje ruku
• stalnu brigu da će se razboljeti on ili roditelj
• pretjerano prianjanje (na primjer, dijete ne želi ići spavati jer misli da bi se vama ili njemu moglo nešto dogoditi ako niste zajedno).

Baš kao što se dijete s opsesivno-kompulzivnim poremećajem može brinuti o tome hoće li povrijediti sebe ili svoju obitelj, također se može brinuti da je povrijedilo druge.

''Dijete neprestano treba uvjeravanje da nikoga nije povrijedilo svojim postupcima ili riječima. Imala sam pacijente koji su se također brinuli da bi se nešto loše moglo dogoditi njihovoj obitelji pa su ih stalno nazivali ili provjeravali'', objašnjava psihologinja.