HOĆE li djeca uspjeti u akademskom životu od sada se može predvidjeti već pri rođenju, sugerira novo istraživanje Sveučilišta u Yorku. Istraživanje je otkrilo da su socioekonomski status roditelja i DNA nasljedni materijal kod djece snažni pokazatelji za kasnija obrazovna postignuća.

Međutim, istraživanje isto tako sugerira da imati “dobre” gene nije tako korisno kao imati roditelje koji su visoko obrazovani i imućni. Samo 47% djece iz uzorka studije s velikom genetskom sklonošću za školovanjem, ali lošijim obiteljskim zaleđem, uspjelo je upisati studij, u usporedbi sa 62 posto onih koji su imali male genetske sklonosti, ali roditelje koji su imućni.

Najveću prednost imala su djeca s velikom genetskom sklonošću k obrazovanju koja su također bila iz obitelji s visoko obrazovanim, imućnim roditeljima. Čak 77 posto ove djece uspjelo je upisati studij. Od one najlošije skupine s niskim socioekonomskim statusom i niskom genetskom sklonošću za obrazovanjem samo 21 posto djece odlučilo se za sveučilišno obrazovanje. Na temelju ovog istraživanja, znanstvenici sugeriraju kako bi se njime moglo lakše identificirati djecu koja su u većoj opasnosti od loših ishoda obrazovanja.

Vodeća autorica istraživanja, profesorica Sophie von Stumm s Odjela za obrazovanje Sveučilišta u Yorku, smatra sljedeće: "Genetika i socioekonomski status bilježe efekte prirode i njegovanja, a njihov utjecaj posebno je dramatičan za djecu na krajnjim krajevima distribucije. Međutim, naša studija također naglašava potencijalni zaštitni učinak povlaštenog podrijetla. Imanje dobrih gena povećat će mogućnost da dijete iz nepovoljne pozadine ode na sveučilište, ali ne toliko kao dijete s nižom genetskom sklonošću iz povoljnije obiteljske pozadine.”

“Iako su rezultati našeg istraživanja još uvijek materijal za promatranje, sugeriraju da djeca nemaju jednake mogućnosti u obrazovanju zbog svoje različite genetike i obiteljskog podrijetla. Vaše podrijetlo jako se reflektira na uspjeh u školi.”

Istraživanje je proučavalo podatke pet tisuća djece rođene u Velikoj Britaniji između 1994. i 1996. godine. Analizirao se njihov rezultat u školi u ključnim fazama obrazovanja. Korištena je statistička tehnika ​​koja zbraja učinak DNK varijanti da bi se testiralo kako naslijeđene genetske razlike predviđaju uspjeh u obrazovanju djece. Otkriveno je da se djeca u dobi od sedam godina značajno razlikuju u postignućima ovisno o tome imaju li visoke ili niske poligenske rezultate. Taj jaz se s godinama samo povećavao i u konačnici rezultirao razlikom od skoro dvije ocjene kod mature.

Profesorica Von Stumm na kraju je dodala: “Potrebno je napraviti još istraživanja, ali se nadamo da će ovo istraživanje potaknuti raspravu oko mogućnosti da se predvidi ima li dijete veći rizik od loših akademskih ishoda na osnovi svog genskog nasljeđa ili lošijih socioekonomskih uvjeta. Želja nam je da ovim istraživanjem otvorimo vrata većem broju djece za boljim obrazovanjem kroz stimuliranje i pružanje personaliziranih okruženja koja mogu prikladno poboljšati njihovo okruženje u odrastanju.”