RODITELJSTVO danas postoji u bezbroj oblika. Neki roditelji primjenjuju autoritativni pristup, koji kombinira čvrste granice s podrškom i toplinom. Drugi biraju autoritarni stil – stroža pravila, manje rasprave. U posljednje vrijeme sve je više i onih koji se okreću "nježnom roditeljstvu", gdje je naglasak na empatiji i emocionalnoj validaciji.

Ali što ako ključ uspješnog odgoja djece nije ni u strogosti ni u popustljivosti? Što ako je tajna u stvaranju sigurnog emocionalnog prostora?

Nakon proučavanja više od 200 odnosa između roditelja i djece, Reem Raouda, edukatorica i stručnjakinja za mentalno zdravlje djece, razvila je pristup koji naziva emocionalno sigurnim roditeljstvom. Prema njezinim riječima, upravo taj pristup donosi najbolje rezultate.

Što je emocionalno sigurno roditeljstvo?

Ovaj pristup podrazumijeva duboko razumijevanje i prepoznavanje djetetovih emocionalnih potreba. Roditelj više nije samo onaj koji postavlja granice, već i vodič koji dijete uči otpornosti, povjerenju i povezanosti kroz otvorenu i iskrenu komunikaciju.

Poput autoritativnog roditeljstva, ovaj stil postavlja jasne granice i potiče samostalnost, ali ono što ga čini drugačijim jest naglasak na emocionalnoj prisutnosti i unutarnjem radu roditelja.

Karakteristike emocionalno sigurnih roditelja uključuju:

• Prihvaćanje djetetovih emocija bez pokušaja da ih odmah "poprave".
• Izbjegavanje sramoćenja djeteta, bez obzira na to što su možda sami odrastali uz takav pristup.
• Promatranje nepoželjnih ponašanja (poput vikanja, udaranja) kao znakova stresa, a ne prkosa.
• Preuzimanje odgovornosti nakon sukoba, uz ispriku i ponovno povezivanje.
• Rad na osobnom rastu kroz terapiju, pisanje dnevnika ili mindfulness da manje impulzivno reagiraju u teškim trenucima.
• Stvaranje prostora u kojem dijete može slobodno izražavati svoje emocije, postavljati pitanja i biti ono što jest.
• Prihvaćanje djeteta u cijelosti, i u trenucima kada je "dobro" i kada je "teško".
• Postavljanje granica s mirnoćom i suosjećanjem, bez straha i prijetnji.

Kako to izgleda u praksi?

Raouda naglašava da emocionalna sigurnost počinje od roditelja. Prvi korak je osvijestiti kako vlastita iskustva iz djetinjstva utječu na današnje reakcije.

Primjerice, kad dijete udari vrata, umjesto da odmah pomislite "kako je nepristojno", možete se zapitati "je li preplavljeno emocijama?". Umjesto rečenica poput "prestani se ponašati tako", pokušajte s "Možeš li mi reći što se dogodilo?".

Granice se i dalje postavljaju, ali ne kroz kontrolu, već kroz razumijevanje: "Znam da si ljut, ali ne možemo to riješiti na taj način." Takav pristup ne znači da roditelj popušta, znači da granice proizlaze iz sigurnosti i jasnoće, a ne straha i srama.

Prevencija srama i njegovanje veze

Roditeljstvo koje stvara emocionalnu sigurnost ne traži savršenstvo. Ključ je u tome kako se roditelj ponaša nakon konflikta. Isprika, povezivanje i potvrda emocija djetetu daju poruku: "Sukobi ne znače da više nisi voljen."

To može izgledati ovako:

• "Nisam trebao povisiti ton, žao mi je."
• "U redu je biti ljut, ali naći ćemo bolji način da to pokažemo."
• "Udahnimo zajedno pa ćemo porazgovarati."

Zašto je komunikacija sve?

Način na koji roditelj razgovara s djetetom postaje djetetov unutarnji glas. Reem Raouda podsjeća: "Djeca koja se osjećaju emocionalno sigurno odrastaju u odrasle koji znaju regulirati emocije, graditi zdrave odnose, vjerovati sebi i živjeti s povjerenjem."

Roditeljstvo koje se temelji na emocionalnoj sigurnosti ne odgaja samo "uspješno" dijete, već ljudsko biće koje zna da je voljeno i prihvaćeno, čak i kada pogriješi.