DRAGI roditelji! Što vam je važnije - malo osloboditi svoje ruke i vrijeme ili spriječiti svoje dijete od krivog razvoja? Vjerujemo da vam je ovo drugo važnije. U svakom slučaju, trebalo bi vam biti, ali
zašto onda ipak toliko ignorirate baš to? 

Do prije desetak godina roditelji nisu imali ovako bogat izbor anatomskih sjedalica za djecu i njihova su djeca prvu godinu života provodila onako kako treba - u krevetiću, na maminom i tatinom krevetu, na podu - dakle na površinama koje su ravne i koje omogućuju djetetu pravilan razvoj. Boravak na ravnoj površini svakako jest dosadniji od sjedenja u viperu gdje se djetetu nadomak ruku namjeste igračkice da se igra i zabavlja, no ta poza... Znate li koliko griješite ako vaše dijete većinu vremena dok je budno provede u nekoj od takvih sjedalica? 

Bebe trebaju ravnu površinu na kojoj će provoditi svoje vrijeme i dok se mnogi roditelji danas svojski trude potaknuti i ubrzati prirodan razvoj svog djeteta istovremeno čine abnormalno velike greške poput ove. 

Bebe trebaju ležati na leđima kako bi se znale okrenuti na trbuh. Za početak. Da bi se krenule dizati prvo na ručice pa se odgurivati nogicama da bi, kada za to dođe vrijeme bile spremne krenuti naprijed. Ili nazad. Svejedno je. Neće naravno nijedno dijete ostati bez tih stepenica u razvoju jer teško je vjerovati da se dijete od tri godine ne bi znalo okrenuti s leđa na trbuh, no to zaista nije jedina činjenica koja ukazuje na veliku štetnost korištenja jajeta, sjedalica, ljuljački. 

Vjerujemo - čvrsto vjerujemo kako sve današnje bebe nisu baš stalno i konstantno u jajetu, ali ako samo preletimo pogledom sve te silne Facebook profile s ponosnim roditeljima malih prinčeva i princeza, u 80 posto slučajeva vidimo fotografije njih u jajetu, kolicima, ljuljačkama, kolicima... Gdje su nestale fotografije beba s poda ili s kreveta? Je li postalo sramotno dijete staviti na pod, pogotovo danas kada imamo toliko širok izbor ovakvih super pomagača? A na pitanje zašto to uopće nabavljaju svojoj djeci najčešće se kaže - pa to imaju svi, beba se u tome zabavlja, zavezana je pa ne može ispasti, uostalom, tako i ja imam malo vremena. Sve pet, samo - sve to nudi i običan, ravan čisti pod. 

Bebe trebaju odraditi svoje - na ravnoj podlozi kako bi sa svojih otprilike 11 mjeseci imali dobro razvijenu ekstra važnu S krivulju tijela. To je krivulja koja polazi od lijepe zaobljene dječje glavice, preko vratne kralježnice putuje do donjeg dijela leđa te se nastavlja sve do fleksibilnih nogica koje se mogu micati i postavljati u razne sjedilačke poze. 


 

Današnja djeca sve manje imaju S, a sve više C krivulju koja polazi od spljoštenih, ravnih glavica izbočuje se duž kralježnice te završava na kukovima i koljenima koji skupa s rukama tijekom razvoja nisu stekli dovoljno dobru snagu kako bi podržavali dijete u puzanju. Čak što više, bebe svezane  u viperima koji prate anatomiju malog tijela, ne dozvoljavaju njihovim nogicama i koljenima  da se uopće ispruže kako treba. A to su samo posljedice koje su vidljive prostim okom i pedijatar ih može uočiti odmah. Jer tu su i druge posljedice - pretjeran pritisak na još uvijek nedovoljno razvijenu kralježnicu što će dijete osjetiti kasnije u životu te slabiji razvoj brojnih centara u mozgu koji su zaduženi za kvalitetno funkcioniranje čovjeka. Tu je i sve slabiji periferni vid jer je beba usmjerena da gleda samo naprijed jer ako i pokuša gledati u stranu pogled joj priječe bočne stranice sjedalice. Zapravo, ta pretjerana upotreba sjedalica pomaže samo bebi da se što prije postavi u sjedalačku pozu jer joj to sugerira njihova anatomska postava pa se beba već jako rano počinje sama izdizati kako bi bolje vidjela svijet oko sebe. Pa recimo i to, da ih s prečestom upotrebom sjedalica (voze se u sjedalicama, pa se odmah prebace u jaje dok su u kući, pa u ljuljačku kada jaje postane dosadno, pa nakon toga malo na rukama i već je vrijeme za spavanje. Konačno mjesto gdje se beba može propisno istegnuti), bebe doslovno prerano tjera samo na sjedenje. Pozu koja je jedna od najnezdravijih (u životu uopće). 
 

Jedan od razloga koji se najčešće spominje u ovoj temi jest činjenica da bi beba mogla lako pasti s neke povišene površine pa je stoga znatno sigurnija kada je svezana u ljuljački, nosilici, AS-u, viperu, kako ih god već nazivali.  No, s poda neće pasti nigdje. Niti s kreveta ako je zaštićena primjerice velikim jastucima, jedino što tada može učiniti jest pokazati svoju znatiželju i želju za kretanjem. Prirodnu želju za prirodnim razvojem prema kretanju. Jer jedino će tako razvoj njihove muskulature i centara u mozgu biti prirodan. bez straha od mogućih posljedica. 

Vjerujemo da mnoge od vas možda nisu nikada pročitale ovakvo stanje stvari pa ako i vi koristite ovakva pomagala, probajte ih koristiti što manje. Nekada zaista dobro dođu, ali neka to onda bude zaista u samom takvim neophodnim situacijama. 

Ako imate novorođenče koje se još uvijek nigdje ne miče, ne brinite - neće samo tako pasti s kreveta. 

Ako pak imate malo veću bebu - stavite je na pod. Možda joj isprva neće biti jako zabavno, bit će joj naporno, ali drage mame, sve baš sve bebe moraju proći tu fazu razvoja. Ona je temelj pa ako vam je žao jer vaša beba plače na leđima i na podu pa je vi stalno dižete, tješite i zbog toga nemate vremena za ručak, svakako prvo  pročitajte ovo: Kako zainteresirati bebu da se igra i uči sama.

Sve je moguće ako se hoće. Znate to i same, pa zato radije odmah pospremite sva ta moderna pomagala, jer znate, ona zapravo služe vama, a ne bebama - njima samo odmaže - u fizičkom i psihičkom smislu. 

Ako baš silno zatrebate njihovu pomoć, u redu, na kratko - od toga nitko neće imati štete, ali pazite jer vaša beba nije paketić koji ćete seliti sa sjedala na sjedalo. Ako ste htjeli to, zašto niste kupili lutku?