NOVOPEČENI roditelji često nisu sigurno plače li njihovo dijete previše. Znanstvenici sa Sveučilišta Kingston i Warwick sada su proveli istraživanje kojim su uspjeli doći do podataka koji su im pomogli pri izradi dijagrama koji prikazuje koliko bebe od rođenja do 3. mjeseca starosti u prosjeku vremena u danu provedu plačući.

Stručnjaci su promatrali ponašanje 8700 beba i uočili razlike od zemlje do zemlje kada su pitanju plač i kolike.

Zaključili su da najviše plaču bebe u Velikoj Britaniji, Italiji, Kanadi i Nizozemskoj, a najmanje mali Danci, Nijemci i Japanci. Kolike ili grčevi, koji su uzrokovali barem tri sata plača tri dana u tjednu, najčešći su kod beba u Kanadi, Velikoj Britaniji i Italiji, dok su najrjeđe u Japanu i Danskoj.

“Trajanje plača je duže tijekom prvih šest tjedana života, a onda se značajno smanjuje”, izjavio je profesor psihologije na Sveučilištu Kingston Muthanna Samara.

Prema istraživanju, normalno je da bebe stare između tjedan i dva dana plaču 120 minuta dnevno. Bebe stare između deset i 12 tjedana u prosjeku plaču 65 minuta dnevno, osim u slučaju kada ih muče grčevi pa je normalno očekivati da plaču i više od tri sata u danu barem tri puta tjedno.

“Čak i ako beba ne plače koliko je očekivano, to može biti znak da je treba pregledati ili potražiti savjet medicinskog stručnjaka”, dodaje.

Ovo istraživanje analiziralo je podatke prikupljene tijekom godina u Europi, Americi i Japanu, a tako su znanstvenici mogli ustanoviti zašto bebe u nekim zemljama plaču više od drugih.

“Roditelji u Danskoj brže reagiraju na plač od onih u Velikoj Britaniji. To je otkrilo jedno ranije istraživanje. Naime, Britanci ostvaruju manje fizičkog kontakta s dojenčadi i kada plaču i kada su budni i smireni”, kaže Samara i dodaje kako je mogući razlog i to što očevi u Danskoj rade manje u prvim mjesecima poslije rođenja djeteta kako bi mogli pomoći svojim partnericama.

Analizom su došli i do zaključka da dojene bebe više plaču. Profesor Samara kaže kako je razlog tome što se adaptirano mlijeko duže probavlja pa se dojene bebe češće bude, a samim time i češće plaču.

Želja ovog profesora je proširiti istraživanje na istočne zemlje i Aziju kako bi dobili širu sliku o kulturološkim razlikama i socio-ekonomskim faktorima, odnosno njihovom utjecaju na ponašanje dojenčadi.