Foto: Instagram/123rf

MISLITE li da bi vaše dijete moglo biti uspješnije, samostalnije i organiziranije ako ćete stalno biti njihov tutor? Ili bi im možda malo više pomoglo da ih "gurnete u vatru" i jednostavno ostavite da se snađu sami? 

Vjerujemo da bi mnogi moderni roditelji radije odabrali prvu varijantu, ali struka na to ipak kaže - ne!

Prema mišljenju vrsnog obiteljskog psihologa i autora brojnih knjiga o odgoju, dr. Kevina Lemana: "Želite li natjerati djecu da 'mućnu svojom glavom', pustite ih da se snalaze sami. Neće biti smak svijeta ako koji put, tu i tamo 'fulaju' jer baš je to dobro za njihovo dobro."

Ako se vaš školarac dobro snalazi u školi, nije loš učenik i ima već dosta usađenih radnih navika, slobodno nastavite tim tempom i omogućite mu još kvalitetnije okruženje za daljnje sazrijevanje, tako što ćete ga još malo pustiti.

1. Kada dijete dođe iz škole dajte već jednom zauvijek zapamtite i ne pitajte ih to glupo pitanje "Kako je bilo u školi?". Zamislite samo da vas svaki dan s vrata dočekaju svaki dan s istim pitanjem: "Kako je bilo na poslu?". Vjerujemo da ćete već treći dan početi namjerno ne odgovarati više. E pa tako je i djeci. Umjesto toga jednostavno šutite i čekajte da dijete počne govoriti samo. Možda će im prvih nekoliko dana biti čudno, očekivat će to pitanje, a kada shvate da pitanja više nema, počet će samo pričati. I tada šutite. Pustite dijete neka priča, a ako te priče i dalje budu šture, potaknite ih rečenicom "Pričaj mi o tome". 

Ako niste primijetili, to nije pitanje, to je vrsta zapovjedi koja nije ni nagla niti autoritativna, već poticajna i dijete će vam tako konačno samo poželjeti pričati više.

2. Ne pitajte ih ni za zadaću! To je još jedno pitanje koje djeca redovno ne mogu smisliti. Da, naravno da imaju zadaću. Gotovo svaki dan imaju zadaću i zato ih to prestanite pitati. Pustite im da domaća zadaća bude njihova zadaća, njihova stvar koju će napraviti onda kada to njima bude odgovaralo. Možda će u početku pomisliti da vas nije briga za zadaću pa će možda poželjeti namjerno "zaboraviti je", jer vi niste ništa pitali, a tada nemojte zanemariti sankcije.

Možda će nekome u toj situaciji biti dovoljna opaska učitelja, a možda će tek nakon vaše opaske proraditi njihova samostalnost i od tada će svoju zadaću pisati sami. Bez vaših uplitanja i pitanja.

Mnogi roditelji zaboravljaju da je domaća zadaća zamišljena kao obaveza djeteta, a da bi stekli naviku izvršavanja svojih obaveza, ne treba im vaš poticaj, već njihovo saznanje. Uostalom, tako ćete se konačno riješiti te mrske obaveze zvana domaća zadaća osim, naravno, kad vas budu trebali za nešto što ne znaju. No sve ostalo neka bude njihov posao.

3. Ne budite ih za školu. Ako svako jutro imate paniku oko buđenja djeteta za školu, jednostavno recite dosta. Prestani vi biti njihova budilica. Neka steknu naviku da se bude sami. Nabavite im budilicu, navinite alarm na mobitelu, što već, i pustite ih. Prvih dana će sigurno prespavati, neka - pustite ih, naučit će jer će svako kašnjenje u školu imati određene posljedice, a iz posljedica se najbolje uči, zar ne? Naravno, tu ne mislimo striktno na prvašiće, ali djeca u drugom i viši razredima već bi trebala snositi tu odgovornost, jer je škola isključivo njihova obaveza.

4. Ne ponosite se baš svakom peticom. Naravno da ćete biti ponosni na njihovu peticu, ali nemojte im dati do znanja da je vas samo ta petica učinila sretnima i ponosnima. Radije im recite nešto tipa: "Odlično, to je super za tebe, zar ne?", odnosno dajte im do znanja da je ta ocjena njihova ocjena i njihov uspjeh i da bi oni trebali biti sretniji zbog nje od vas. Puno djece nosi svoje petice roditeljima misleći da će mamu i tatu ta ocjena jako veseliti, što je istina, ali veselje bi ipak prvenstveno trebalo biti njihovo, i k tome važnije nego da se ocjeni veselite samo vi. Tako će dijete brže usvojiti potrebu da bude uspješnije radi sebe, ne radi vas.

5. Oslobodite ih izvanškolskih aktivnosti. Uz školu, zadaću, spavanje i igru, djeci ne ostaje puno vremena za obiteljska druženja, a ona su, vjerujte, kaže dr. Leman, važnija od izvanškolskih aktivnosti. Zato se držite zlatnog pravila - jedna aktivnosti sasvim je dovoljna da vaše dijete dobije još nešto prakse i iskustva mimo škole te da im ostane dovoljno vremena, a i vama, za spontano druženje i odmor.