TEŠKE školske torbe problem su na koji roditelji upozoravaju praktički svake školske godine, a početak nove nastavne godine ponovno je otvorio isto pitanje - koliko tereta djeca zapravo svakodnevno nose na leđima? Jedna mama javila se redakciji Indexa nakon što je drugog dana škole odlučila izvagati torbu svoje kćeri, učenice šestog razreda. Rezultat ju je iznenadio.

"Torba na vagi teži 8.9 kilograma, skoro devet kilograma. To je torba šestašice koja ima 42 kilograma", napisala nam je mama, čiji su podaci poznati redakciji. To znači da sama školska torba iznosi nešto više od 21 posto tjelesne mase djevojčice.

"A tek je početak škole"

Mama ima i sina koji pohađa drugi razred. Njegova torba toga dana nije bila toliko teška, kaže, ali je zato u školu krenuo s dva ruksaka. "A tek je početak škole. Težina školskih torbi samo će rasti kako odmiče nastava", upozorava.

Problem, kaže, nisu samo udžbenici i bilježnice. Ovisno o rasporedu, djeca u školu nose i rezervne tenisice, opremu za tjelesni, likovne mape i pribor, kutije za tehničku kulturu, užinu, boce s vodom, kišobrane i niz drugih stvari.

Zbog toga djeca, osim ruksaka na leđima, često nose dodatne vrećice ili torbe u rukama. "Ponekad mi se čini da su naši školarci natovareni kao magarci", kaže ova mama.

Dodaje da je viđala i djecu koja istodobno nose dva puna ruksaka - jedan na leđima, a drugi sprijeda - kao i učenike kojima su rezervne tenisice obješene oko vrata ili pričvršćene za torbu.

Problem nije samo težina

Posebno je zabrinjava, kaže, kako takav teret utječe na svakodnevno kretanje djece, osobito one koja do škole pješače ili koriste javni prijevoz. "Ne mogu normalno ući kroz vrata autobusa, sjesti na sjedalo ako je slobodno, pridržavati se za rukohvat dok stoje niti se normalno okrenuti pri izlasku", opisuje.

Sama je, kaže, nekoliko puta u javnom prijevozu gledala kako vrećice i stvari koje učenici nose zapinju za druge putnike dok djeca pokušavaju izaći iz vozila.

Pita se i koliko takvo opterećenje utječe na njihovu sposobnost brzog reagiranja u prometu. "Što to čini njihovim leđima i kralježnici? Kako utječe na njihovu mobilnost i brzinu reakcije u prometu, u vrijeme najvećih gužvi i žurbe?" pita se.

"Zašto svako dijete nema ormarić?"

U školi koju pohađaju njezina djeca, navodi, nema ormarića u kojima bi učenici mogli ostaviti barem dio stvari. To posebno dolazi do izražaja kod starijih učenika koji tijekom dana mijenjaju učionice. Nakon svakog sata moraju ponovno spakirati stvari i sa svim što nose krenuti hodnicima i stubama prema sljedećoj učionici.

Mama smatra da takva situacija nije samo pitanje udobnosti nego potencijalno i sigurnosti. U uskim hodnicima i na stubištima učenici s velikim ruksacima i dodatnim vrećicama teže manevriraju, a u gužvi mogu slučajno udariti ili srušiti mlađe učenike.

Zato smatra da bi jedan od prvih koraka mogao biti vrlo jednostavan - ormarić za svakog učenika.

"Možemo li predvidjeti potencijalne opasnosti i zahtijevati da svaka škola ima ormariće za stvari, obuću i odjeću za svako dijete, kad se već školska torba nikako da olakša? Ponekad promjene nabolje počinju malim koracima. Neka ormarić bude prvi korak", poručuje.

Koliko bi školska torba zapravo trebala težiti?

Problem preteških školskih torbi nije samo dojam roditelja. Hrvatski zavod za javno zdravstvo upozorava da su s nepovoljnim utjecajem školskih torbi povezani bolovi u donjem dijelu leđa i drugim dijelovima mišićno-koštanog sustava, nepravilno držanje, umor i iscrpljenost.

Prema HZJZ-u, najveći dio dostupne literature preporučuje da torba ne prelazi 15 posto tjelesne mase djeteta, dok neka istraživanja upućuju na stroži prag od 10 posto. Kod većeg opterećenja mogu se pojaviti naginjanje glave prema naprijed, umor, bol u leđima te poteškoće pri hodanju i održavanju ravnoteže.

Novije preporuke Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije kao cilj navode smanjenje težine školske torbe na oko 10 posto tjelesne mase djeteta. Torba bi trebala imati dvije široke i podesive naramenice, sjediti visoko i blizu leđa, a najteže predmete trebalo bi smjestiti što bliže djetetovim leđima.

Jesu li torbe na kotačiće rješenje?

Kada školska torba postane preteška, logičnim se rješenjem mogu činiti torbe na kotačiće koje dijete ne mora nositi na leđima. No ni one nisu nužno najbolji izbor.

O tome smo ranije razgovarali s fizijatricom Danijelom Rašić Markotom, koja nam je objasnila da dijete torbu na kotačiće najčešće vuče uvijek istom rukom, pritom naginjući tijelo u stranu kako bi održalo ravnotežu. Zbog toga i takva torba može nepovoljno utjecati na držanje.

Postoji još jedan problem. Ako se kotačići oštete ili dijete torbu mora nositi, primjerice po stepenicama, ona zbog konstrukcije i dodatne opreme može biti teža od običnog ruksaka.

Fizijatrica je zato naglasila da je, neovisno o vrsti torbe, najvažnije voditi računa o njezinoj veličini i težini. Preporučuje ergonomski oblikovanu torbu od kvalitetnog materijala, s dovoljno odjeljaka kako bi se stvari mogle pravilno rasporediti.

Drugim riječima, zamjena klasičnog ruksaka torbom na kotačiće ne rješava glavni problem ako dijete i dalje svakoga dana u školu mora ponijeti previše stvari. Dugoročnije rješenje trebalo bi tražiti upravo u smanjenju tereta koji učenici moraju nositi, primjerice ostavljanjem dijela pribora i opreme u školskim ormarićima.

"Djeca će se nanositi svakakvih tereta, neka djetinjstvo bude lakše"

Mama koja nam se javila kaže da joj cilj nije kritizirati učitelje ni umanjivati probleme s kojima se škole i cijeli obrazovni sustav susreću. Jasno joj je, dodaje, da djeca trebaju knjige, bilježnice i pribor te da školska torba nikada neće biti potpuno lagana.

Ali smatra da bi roditelji i škole trebali ozbiljnije razgovarati o tome može li se svakodnevni teret ipak smanjiti.

"Naša će se djeca u odraslom životu nanositi svakakvih tereta. Neka njihovo djetinjstvo ipak bude malo lakše", zaključuje.