DOK VEĆINA roditelja vrijeme prije dolaska bebe provodi birajući imena, boju zidova ili pelene, Kelsey Mora odlučila je napraviti nešto posve drugačije. Otvorila je e-mail adresu za svako dijete i počela im pisati poruke, i to puno prije nego što su znali čitati. Stvorila je osobnu arhivu uspomena za koju vjeruje da će njezinoj djeci jednog dana biti neprocjenjiva, piše CNBC.

Osim što je željela osigurati njihove buduće e-mail adrese, motivacija je bila i dublja. Kao terapeutkinja koja radi s obiteljima koje prolaze kroz teške trenutke, svjesna je koliko djeci znače riječi i sjećanja na roditelje, osobito kada ih više ne mogu čuti ili zagrliti.

Zato nije čekala da se dogodi nešto loše. Odlučila je unaprijed stvarati mjesto gdje će njezina djeca uvijek moći pronaći ljubav, podršku i prisjećanja.

E-mail pretinci kao osobne vremenske kapsule

Tijekom godina, ti e-mailovi postali su puno više od poruka za budućnost. Postali su svojevrsni dnevnik i za nju samu. U njima zapisuje lijepe trenutke, duhovite rečenice koje su djeca izgovorila, ali i teške dane koji su joj pomogli da još više cijeni roditeljstvo.

Mora kaže da ne postoji pravilo kada treba pisati. No postoje tri situacije kada to čini najčešće.

Piše im za rođendane

Svake godine, oko dječjih rođendana, pošalje im poruku. Nekad napiše samo nekoliko rečenica, a ponekad podijeli duže misli.

"Danas imaš tri godine. Sama si odabrala proslavu s temom Minnie Mouse, a tvoja omiljena boja je zelena. Tvrdoglava si, puna riječi i obožavaš plesati. Veselim se gledati tko ćeš postati. Volim te svaki put kad mi ujutro poželiš dobro jutro s osmijehom."

Bilježi smiješne i posebne trenutke

Piše i onda kada želi zabilježiti nešto što bi moglo lako izblijedjeti iz pamćenja. To su mali trenuci koje bi inače možda zaboravila – kako dijete izgovara neku riječ, nešto što su rekli, ili smiješna situacija iz svakodnevice.

"Nikad ne želim zaboraviti kako svoju deku Chicago Bearsa zoveš ‘deka medvjedić’."

Te poruke često započinje rečenicama poput: "Stvari kojih se želim sjetiti…" ili "Volim način na koji ti…" Često uz njih priloži i fotografiju.

Piše i kad je teško

Roditeljstvo nije uvijek lako, pa im piše i u teškim trenucima. To joj pomaže da se emocionalno nosi s izazovima, ali i da pokaže djeci da ih voli bez obzira na sve.

"Tvoja snažna narav posljednjih dana često testira moje strpljenje. No stalno si govorim da ćeš je jednog dana koristiti za dobre stvari. Boriš se za ono što želiš. I zato, i kad je teško, i dalje uživam u našem zajedničkom vremenu. Navečer ti šapćem da te volim, čak i kad si me taj dan izluđivala. Nadam se da i ti to osjećaš."

Kada će im predati e-mail adrese?

Još nije odlučila. Možda će to biti kada navrše osamnaest, a možda tijekom važnog životnog prijelaza poput mature ili odlaska na fakultet.

Kaže da ne piše iz straha, već iz ljubavi. Želi da njezina djeca uvijek imaju dokaze koliko su bila voljena i viđena. Ako je život nepredvidiv, barem zna da će u svakom trenutku moći posegnuti u virtualni pretinac i pronaći riječi koje će ih zagrijati, podsjetiti i osnažiti.