Foto: 123rf

MISLITE li da vam jedno, dvoje djece donosi dovoljno sreće, a da vam život pritom nije prepun stresa, odgovornosti, zadataka i gomile dječjih potrepština razbacanih po stanu? Netko tko ima samo jedno dijete često jedva preživljava dan i pita se kako to izdržavaju roditelji s puno više djece. U takvim danima vjerojatno i sami često pomislite, bože kakav bi moj život bio da odgajam puno djece? Sigurno ne sretniji nego sada.

Ali - to nije točno!

Barem tako tvrde psiholozi s Australia's Edith Cowan Universityja koji su nakon pet dugih godina proučavanja i istraživanja došli do zaključka da su najsretniji ljudi, odnosno roditelji oni koji odgajaju četvero ili više djece!

Studiju je vodila psihologica dr. Bronwyn Harman koja je sa svojom ekipom ispitala na stotine roditelja pokušavajući otkriti tko je od njih zaista najsretniji, odnosno, čije obitelji uživaju u najkvalitetnijem sadržajnom životu. Među ispitanicima su se našli zaista različiti tipovi ljudi - mladi, stariji, onih iz urbanih i ruralnih sredina, s manje ili više djece, a cilj je bio dokučiti koliki broj djece doista čini ljude najsretnijima - kroz različita polja života kao što je društveni život, potpora društva, razina samopouzdanja i uopće zadovoljstvo životom.

>>>Znate li koliko djece uzrokuje najviše stresa kod roditelja?>>>

A kako je prilikom objave rezultata komentirala doktorica Harman, i sama sam iznenađena rezultatima. Prije nego smo uopće krenuli sa studijom bila sam uvjerena da će rezultati na kraju pokazati da su roditelji s većim brojem djece manje sretni od onih koji imaju jedno, dvoje ili najviše troje djece.

Mislili smo da je takvim roditelji lakše uživati u sreći s nešto više slobodnog vremena, ali smo očito jako pogriješili. I naš je zaključak nakon svega da su roditelji s više od troje djece sretniji ne zbog količine svog slobodnog vremena već zbog vremena koje ulažu u podizanje svoje obitelji.

No, važno je naglasiti da je velika većina roditelja s više četvero djece, a koji su jasno i glasno dali do znanja da ih podizanje njihove djece silno usrećuje i to zato što su oduvijek planirali imati velike obitelji. To je životni stil koji su sami odabrali, koji su planirali i u kojem sada beskrajno uživaju.

Druga su pak stvar oni koji nisu planirali imati puno djece, ali svoj život očito nisu baš najbolje isplanirali pa danas povremeno čak i žale jer za odgoj velikog broja djece ipak treba imati barem sigurne financije, više prostora i slobodnog vremena za posvetiti se djeci.

Koja je dakle pouka svega?

Sreća vezana uz određeni broj djece najviše ovisi o tome koliko djece stvarno želite, ali dokazano je da, ako se zaista želite maksimalno posvetiti svojoj djeci da ćete biti sretniji i zadovoljniji s više njih. Uostalom, dokazano je i da djeca koja odrastaju u velikim obitelji ranije postaju samostalna i uvijek se imaju s kim igrati, odnosno, uvijek im ima tko priskočiti u pomoć. 

U punoj je kući uvijek veselije, zar ne? Naravno, samo ako želite svakodnevno živjeti u takvoj kući.