ADOLESCENTI velik dio slike o sebi oblikuju kroz odnose s drugima, osobito s prijateljima i školskim kolegama. Prihvaćanje vršnjaka pomaže im da se osjećaju vrijedno i da razviju osjećaj pripadnosti, dok ih zadirkivanje i odbacivanje mogu navesti da preispituju vlastitu vrijednost i svoje mjesto u društvu. Kada se negativna iskustva, poput vršnjačkog nasilja, ponavljaju, njihov utjecaj ne prestaje s trenutnom neugodom.

S vremenom mogu utjecati na to kako mladi doživljavaju sebe, koliko imaju samopouzdanja i kako grade odnose s drugima, piše Bold Science.

Važnost vršnjaka u razvoju identiteta

Adolescencija je razdoblje velikih fizičkih, društvenih, kognitivnih i psiholoških promjena. Mladi sazrijevaju, mijenjaju interese i šire svoje društvene krugove. Pritom razvijaju nove vrijednosti, ciljeve i sposobnosti te stvaraju predodžbu o tome tko su i tko žele postati. Odnosi s vršnjacima u tom su razdoblju iznimno važni.

Prijateljstva tinejdžerima pružaju podršku, osjećaj pripadnosti i priliku da uče o sebi. Vršnjačko nasilje, međutim, šalje potpuno suprotne poruke. Tinejdžeri koji stalno slušaju uvredljive komentare o svom izgledu, osobnosti ili ponašanju mogu s vremenom usvojiti te poruke.

Budući da u toj fazi života aktivno grade i učvršćuju svoj identitet, često se pitaju odražavaju li takvi komentari stvarnu istinu o njima.

Osjećaj povezanosti sa samim sobom

Unatoč svim promjenama koje prate adolescenciju, mladi istovremeno razvijaju osjećaj da njihova osobnost ima kontinuitet. Psiholozi taj doživljaj nazivaju samokontinuitetom, a opisuje subjektivni osjećaj da su naše prošlo, sadašnje i buduće "ja" međusobno povezani. To ne znači da osoba vjeruje kako se uopće ne mijenja, jer su promjene neizbježne, osobito u adolescenciji.

Samokontinuitet se odnosi na osjećaj povezanosti koji opstaje neovisno o promjenama. To je prepoznavanje činjenice da, iako se razvijamo, postoji veza između onoga što smo bili, što smo sada i što ćemo tek postati. Riječ je o temeljnom aspektu identiteta koji većina ljudi s vremenom razvije.

Kako nasilje narušava unutarnju povezanost

Istraživače je zanimalo može li koncept samokontinuiteta pomoći u razumijevanju veze između vršnjačkog nasilja i negativne slike o sebi. U nedavno objavljenom istraživanju pratili su kako je nasilje utjecalo na adolescente u brazilskom gradu Curitibi tijekom jedne školske godine.

U studiji je sudjelovalo 310 adolescenata, a oni koji su doživjeli vršnjačko nasilje iskazali su slabiji osjećaj samokontinuiteta u idućoj školskoj godini. Taj osjećaj mjeren je pomoću tri pitanja koja su procjenjivala u kojoj mjeri adolescenti sebe vide kao istu osobu kroz vrijeme, unatoč promjenama.

Mladi s jačim samokontinuitetom rjeđe su se slagali s negativnim izjavama o sebi, poput: "Da mogu, promijenio bih mnogo toga na sebi". Istraživanje je također pružilo dokaze da ranije nasilje može dovesti do kasnije negativne slike o sebi upravo kroz narušavanje samokontinuiteta.

Ovi se nalazi podudaraju s prijašnjim istraživanjima koja pokazuju da je vršnjačko nasilje štetno za psihološku prilagodbu i razvoj identiteta adolescenata. Zašto je osjećaj povezanosti sa samim sobom važan nakon negativnog iskustva? Jedno od objašnjenja jest da samokontinuitet pruža širu perspektivu za razumijevanje sadašnjosti.

Adolescent koji trpi nasilje može se osjećati povrijeđeno ili odbačeno, ali ta se iskustva ne moraju nužno utkati u njegovu sliku o sebi. Jači osjećaj samokontinuiteta pomaže da se takav doživljaj smjesti u širu osobnu priču. Jednostavno rečeno, jedno je proći kroz nešto teško, a sasvim drugo dopustiti da to iskustvo definira tko ste kao osoba.

Kada sadašnjost ostane povezana sa širim osjećajem sebe kroz vrijeme, manja je vjerojatnost da će teško razdoblje postati trajna definicija te osobe. Samokontinuitet omogućuje širu vremensku perspektivu, pa se teška iskustva doživljavaju kao događaji u životu, a ne kao konačne istine o tome tko je netko.

Praktični načini za jačanje identiteta

Novija istraživanja pokazuju da adolescenti mogu ojačati svoj samokontinuitet. Jedan iznenađujuće jednostavan pristup uključuje stvaranje prilika u kojima tinejdžeri povezuju svoje sadašnje "ja" s onim budućim. U jednom pilot-istraživanju drugi su znanstvenici tražili od učenika da pišu pisma svojoj budućoj verziji sebe, ali i iz zamišljene perspektive te buduće verzije.

Poticali su ih da razmišljaju o vezi između onoga što su sada i onoga što će biti. Ta je vježba ojačala njihovu usmjerenost na budućnost i pomogla im u planiranju obrazovanja i karijere. Takve aktivnosti mogu pomoći mladima da razviju postojaniji osjećaj sebe. Iako je potrebno više istraživanja o tome kako ovaj pristup pomaže žrtvama vršnjačkog nasilja, sama ideja nudi korisno polazište.

Roditelji, nastavnici i savjetnici mogu stvoriti prilike da mladi sagledaju širu sliku i razmisle o sebi u dužem vremenskom razdoblju. Odrasli mogu potaknuti adolescente da se prisjete važnih uspomena, prepoznaju osobine i vrijednosti koje su ostale dio njih dok su odrastali te zamisle osobu kakva žele postati, uz planiranje koraka do tog cilja.

Nekoliko jednostavnih pitanja može pomoći u povezivanju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Primjerice, tinejdžera se može pitati koje su osobine, vrijednosti ili interesi od prije nekoliko godina i danas važan dio njega. Može ga se podsjetiti na teško iskustvo koje je prošao, a koje ga uči o vlastitoj snazi.

Korisno je i pitati ga za koje se aspekte sadašnjeg sebe nada da će ostati dio njega u budućnosti te što želi promijeniti i koji je prvi korak koji može poduzeti da postane osoba kakva želi biti.

Adolescentima se sadašnjost može činiti kao jedino što postoji. Mogu steći dojam da će odbacivanje ili zlostavljanje trajati zauvijek, a teška školska godina može izgledati kao događaj koji će im odrediti cijelu budućnost. Snažan osjećaj samokontinuiteta nudi drugačiju perspektivu.

Teška iskustva bole i mogu ostaviti trag, ali ona ne brišu ono što je mlada osoba bila prije niti određuju tko će postati. Povezivanjem sa svojom prošlošću i budućnošću, mladi lakše vide sadašnjost kao dio šireg životnog puta. Teško iskustvo tako postaje dio njihove priče, ali ne i ono što ih u potpunosti definira.