DOLAZAK drugog djeteta u obitelj, uz veliku radost, može donijeti i neočekivan osjećaj krivnje i dojam da ste rastrgani između potreba starijeg djeteta i novorođenčeta. Jedna majka podijelila je svoje iskustvo i savjete o tome kako se nositi s tim izazovnim emocijama, od prilagodbe svakodnevne rutine do važnosti strpljenja prema samoj sebi, piše Parents.com.

Prvo dijete rodila je s 30 godina, nakon što je dugo čekala da se osjeti potpuno spremnom za majčinstvo. Unatoč teškoj postporođajnoj depresiji koja je trajala godinu dana, nakon oporavka bila je u potpunosti posvećena kćeri. Godinama je ona bila središte njezina svijeta, a dane su im ispunjavale igre u parku, ples u kuhinji i sati provedeni u igranju. No, kad je kći trebala krenuti u školu, ona i suprug odlučili su proširiti obitelj. U zimi 2019. godine rodio im se sin.

Iako je kći s oduševljenjem prihvatila ulogu starije sestre, pomagala oko hranjenja i presvlačenja te se stalno igrala s bratom, majka je osjećala tugu, kajanje i gubitak. Prolazila je, kako kaže, kroz postporođajnu grižnju savjesti. Problem nije bio u kćerinoj sreći, nego u njezinom osjećaju da je podijeljena.

Briga o djetetu školske dobi i novorođenčetu istodobno je teška. Sin je zahtijevao većinu njezine pažnje, a kćeri je neprestano govorila "pričekaj malo", "daj mami sekundu" i "stani". Imala je osjećaj da nekoga uvijek iznevjeri i da je jednostavno nema dovoljno za oboje. Činilo joj se da gubi povezanost s kćeri, dok se istodobno borila stvoriti odnos sa sinom. 

Danas, kaže, zna da su njezini osjećaji bili stvarni, ali da su strahovi bili neutemeljeni. Njezina kći, sada tinejdžerica, i ona i dalje su vrlo bliske. Sin je također jako vezan za nju, a prijateljstvo koje se razvilo između brata i sestre nadmašilo je sva njezina očekivanja. U nastavku donosi četiri spoznaje do kojih je došla, a koje su joj mogle olakšati to izazovno razdoblje.

Dajte si vremena i prostora

Ako se nakon rođenja drugog djeteta borite s teškim emocijama, važno je znati da niste sami. Mnogi roditelji osjećaju krivnju jer im je pažnja podijeljena, odnos s prvorođenim djetetom se mijenja, a drugo dijete naizgled dobiva "manje" - manje fotografija, rjeđe bilježenje razvojnih prekretnica i manje vremena nasamo s roditeljem. To, međutim, ne znači da je mlađe dijete manje voljeno, niti da je starije zanemareno.

Priznajte si kako se osjećate i budite blagi prema sebi. Prihvatite da se obiteljska dinamika mijenja i da je u redu osjećati i tugu zbog toga, ali i radost zbog svega što dolazi. Shvatite da će trebati vremena da se naviknete na novi ritam, baš kao što vam je trebalo vremena da se snađete kao roditelj prvi put.

Razgovarajte s partnerom i drugim roditeljima

Važno je podijeliti svoje misli s partnerom i drugim roditeljima. Što više razgovarate o osjećajima, oni postaju manje opterećujući. Također ćete shvatiti da niste jedini. Drugi roditelji su prošli kroz isto iskustvo i uspjeli su.

Moguće je da se i vaš partner bori s vrlo sličnim osjećajima. Otvoren i iskren razgovor o problemima može biti oslobađajući, a zajedno možete pronaći načine kako se kvalitetno povezati i međusobno i sa svakim djetetom.

Uključite starije dijete u brigu oko bebe

Ovisno o dobnoj razlici, uključivanje starijeg djeteta u brigu oko bebe može mu pomoći da se poveže s novim članom obitelji. Istovremeno, to je prilika da se poveže s vama i osjeti da vam je od velike pomoći.

Planirajte vrijeme sa svakim djetetom zasebno

Iako je teško pronaći vrijeme i prostor za svakoga, to je iznimno važno. Nekoliko dana nakon što joj se sin rodio, zamolila je supruga da ga pričuva dok su ona i kći otišle na manikuru. Kad je kći bila u školi, sin i ona proveli su dan mazeći se i igrajući.

Tijekom njegovog popodnevnog spavanja, crtala je s kćeri, čitala joj, pisale su zadaću i igrale se s lutkama. Autorica poručuje da čak i samo deset ili petnaest minuta posvećene pažnje može učiniti veliku razliku.