NAKON što je učenik u zagrebačkoj srednjoj školi nožem ozlijedio drugog učenika i spremačicu, vijest se brzo proširila medijima i društvenim mrežama. Takvi događaji mogu uznemiriti i djecu koja im nisu izravno svjedočila, posebno ako se dogode u okruženju koje bi trebala doživljavati kao sigurno.

Djeca će o događaju razgovarati s prijateljima, vidjeti objave na društvenim mrežama ili čuti razgovore odraslih. Roditelji se zato mogu naći pred teškim pitanjem - kako razgovarati s djetetom o nasilju u školi, a da mu pritom ne povećaju strah?

UNICEF Hrvatska objavio je niz preporuka za pružanje podrške djeci nakon tragičnih i uznemirujućih događaja.

Prvo pitajte dijete što zna i kako se osjeća

Prije detaljnog objašnjavanja dobro je saznati što je dijete već čulo i kako je informacije razumjelo. Treba mu omogućiti da govori o svojim osjećajima, ali ga ne treba prisiljavati na razgovor ako za njega nije spremno. Roditelji mogu pokazati da su dostupni jednostavnom porukom poput: "Važno mi je znati kako si i što ti treba. Ovdje sam za tebe."

Posebno je važno ne umanjivati strah riječima poput "nemaš se čega bojati" ili "zaboravi na to". Čak i kada se odrasloj osobi reakcija čini pretjeranom, djetetov je osjećaj straha stvaran.

Držite se činjenica, bez zastrašujućih detalja

Ako dijete postavlja pitanja o tome što se dogodilo, UNICEF preporučuje jednostavan rječnik prilagođen njegovoj dobi i držanje provjerenih činjenica.

Nije potrebno prepričavati uznemirujuće detalje niti nagađati o motivima počinitelja. Djetetu se može objasniti da razumijete ako je zbog onoga što je čulo uznemireno, ljutito ili prestrašeno. Važno mu je dati do znanja i da postoje odrasli čiji je posao brinuti o njegovoj sigurnosti.

Provjerite što dijete gleda na TikToku i drugim mrežama

Posebnu pažnju treba posvetiti društvenim mrežama. Nakon ovakvih događaja njima se mogu širiti snimke, fotografije, glasine i neprovjerene informacije. UNICEF savjetuje roditeljima da stariju djecu pitaju što su vidjela i čula na društvenim mrežama te da im pomognu razlikovati provjerene informacije od glasina.

Mlađu djecu trebalo bi što manje izlagati medijskom izvještavanju. Nema potrebe da televizor ili radio satima ostanu uključeni dok se ponavljaju informacije o događaju.

Pokušajte zadržati uobičajenu rutinu

Nakon uznemirujućeg događaja djeci može pomoći povratak poznatim aktivnostima. To uključuje redovite obroke i odlazak na spavanje, školu, druženje, igru i fizičku aktivnost.

Kod adolescenata je posebno važno omogućiti kontakt s vršnjacima jer su druženje i razgovor s prijateljima važan dio njihova svakodnevnog života. Roditelji pritom trebaju biti spremni na to da dijete neko vrijeme može biti osjetljivije, razdražljivije ili zahtijevati više njihove blizine.

Obratite pažnju na promjene u ponašanju

Neka djeca neće izravno reći da su prestrašena ili uznemirena. Zato treba pratiti i druge znakove. Problemi sa spavanjem, promjene apetita, neuobičajena razdražljivost, povlačenje, strah od odlaska u školu ili pojačana potreba za blizinom roditelja mogu pokazivati da se dijete teško nosi s onim što je čulo ili doživjelo.

Takve reakcije nakon uznemirujućeg događaja mogu biti prolazne. Ako su izrazito intenzivne, dugo traju ili ozbiljno ometaju svakodnevno funkcioniranje djeteta, treba potražiti stručnu pomoć.

Što ako se dijete boji vratiti u školu?

Nakon vijesti o nasilju u školi neka djeca mogu početi razmišljati o vlastitoj sigurnosti. UNICEF savjetuje roditeljima da dijete saslušaju i ostanu mirni. Važno je pripaziti i na vlastite reakcije jer odrasli svojim ponašanjem mogu dodatno pojačati dječji strah.

Djetetu se može objasniti da su ozbiljni nasilni incidenti u školama rijetki te da se nakon takvih događaja utvrđuje što se dogodilo i poduzimaju mjere kako bi se povećala sigurnost.

Ako se dijete u školi osjeća uznemireno ili nesigurno, treba ga ohrabriti da se obrati odrasloj osobi kojoj vjeruje - razredniku, nastavniku, pedagogu ili psihologu.

Nemojte očekivati da sva djeca reagiraju jednako

Neko će dijete željeti odmah razgovarati, drugo će imati mnogo pitanja, a treće će se ponašati kao da se ništa nije dogodilo. Sve te reakcije mogu biti očekivane.

Najvažnije je djetetu pokazati da o onome što ga muči može razgovarati kada bude spremno i da će ga odrasla osoba saslušati bez ismijavanja, osuđivanja ili umanjivanja njegovih osjećaja.

Gdje roditelji i djeca mogu potražiti pomoć?

Ako roditelji primijete da događaj ozbiljno utječe na dijete, mogu potražiti stručnu pomoć. Hrabri telefon za djecu dostupan je na broju 116 111, a savjetodavna linija za roditelje na broju 0800 0800. Dostupno je i savjetovanje putem chata na web stranici hrabritelefon.hr.

U Zagrebu se djeca, mladi i roditelji mogu obratiti i službama za mentalno zdravlje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, Centru za zdravlje mladih, centrima za mentalno zdravlje u zajednici te drugim ustanovama koje pružaju psihološku i psihijatrijsku pomoć djeci i mladima.

Najvažnije je da dijete nakon uznemirujuće vijesti ne ostane samo sa svojim strahom. Roditelj ne mora imati odgovor na svako pitanje - često je dovoljno saslušati dijete, dati mu osjećaj sigurnosti i pokazati da su njegove emocije važne.