NA SAMOM početku bih se željela zahvaliti curkama/ženama koje su mi dale utjehu/potporu/savjet/kritiku posljednji put. Još smo na Flixotideu i Bubiju dajem mješavinu Ehinacea&crni ribizl – za sada je sve ok, nema kašlja niti šlajma. Sljedeći korak mi je recept od Tonkice pa onda recept koji  su podjelili Index i Rafaela. Nešto mora uspjeti! Bubica je i dalje puna šlajma i čistimo ga s usisavačem i litrama Sinomarina. Njoj se još ne usudim dati nešto od gore navedenog...

 

Neki dan je Index objavio tekst trebaju li nam djeca biti sterlina pa sam se sjetila da zapravo nikad nisam ništa napisala o našem peseku. On je ravnopravni član naše familije od prvog dana kada je došao kod nas prije 7,5 godina kad je imao (procijenjenih) 6 mjeseci. Udomljen je s ulice kada ga je jedna gospođa našla na cesti i kako ga nije mogla zadržati, dala ga je u oglas u novine. Ja sam ga vidjela, zaljubila se i otada smo obitelj. Neka se nitko ne naljuti, osobno sam protiv kupnje pasa i kad god imam priliku pokušavam upoznati ljude s mogućnošću udomljavanja pasa jer ih ima toliko koji su napušteni. A ima ih svakakvih – malih, velikih, srednjih, crnih, bijelih, žutih, smeđih, šarenih, s malim ušima, s velikim ušima, s kratkom dlakom, s dugom dlakom, beba i onih starijih...

 

Zaista tko god razmišlja o nabavci psa, u jednom od mnogih skloništa u RH, će sigurno naći onakvog kakvog želi. Pritom ćete napraviti dobro djelo, spasiti jedan život i uštedjeti novce! Čistokrvni uličari, kako ja zovem mješance :), su puno otporniji, zdraviji, poslušniji i zahvalniji. Psi su zakon! Kada je Bubi došao iz rodilišta plakao je od auta do stana. Čim smo ušli u stan, Pesek je počeo skakati po mom dragom i plakati jer je (valjda) mislio da beba plače jer joj mi nešto loše radimo. Od tada pa do danas, čim Bubi ili Bubica zaplaču, on je prvi pored njih. Kada Bubi zaspi na puzzlama na podu od umora, Pesek dođe i spava pored njega. Često je i obrnuto, Bubi zna zaspati u njegovom krevetu, najčešće s glavom na njegovom tijelu. I tu sad dolazimo do teme sterilnosti...

 

Od početka sam rekla da neću djecu odgajati pod staklenim zvonom i da trebaju biti izloženi svemu što postoji. Moja majka se u početku jako bojala psećih dlaka i stalno mi je govorila kako će Bubi biti alergičan na pseće dlake. Moja teorija je ako ga od početka izložim potencijalnom alergenu, tijelo će se naviknuti, razviti antitijela i neće doći do alergije. Doduše, čitala sam da pseće dlake nisu tako opasne za djecu kao mačje. Peseku sam dala od početka da bude u blizini Bubija, a isto je i sa Bubicom sada.

 

Naravno da mi je stan pun dlaka i da će ostati dlake čak i kada Peseka više neće biti, ali trudim se da saugam i da ga četkam koliko god stignem. Ima faza kada mu uopće ili minimalno otpada dlaka, a ima faza kada je situacija katastrofalna. Tada malo više pripazim. Peseku nakon svake šetnje perem šape i prođem ga cijelog s mokrom krpom. Svaka 3 mjeseca ga kupam sa šamponom, ako je potrebno češće, s onim crvim antiseptičkim šamponom. Do sada nije bilo problema, a nadam se da ih neće ni biti. Trenutno smo došli do toga da kada Bubi vidi Pesekovu dlaku na podu, da ide po ručni usisavač i sam posauga. Ak će tak biti i za 10 godina, blago meni!

 

Što se tiče druženja – ja mislim da svako dijete treba odrastati uz psa. To je neopisiva ljubav. Osim što se nevjerojatno vole (tu sad mislim na Bubija i Peseka jer je Bubica još premala), puno mi znači da dijete od samih početaka mogu učiti odgovornosti, poštivanju svih živih bića i velikom prijateljstvu. Kad smo vani, Bubi uzme lajnu od Peseka i sam ga šeće (ja sam uz njih). Super su! Bubi je skužio da Pesek trči za njim kad ima nešto za jesti u ruci i to mu je sad glavna igra gdje se ne prestaje smijati, a ja ih obožavam gledati. Kad su u igri, ne ostavljam ih same. Ne zato jer ne vjerujem Peseku, nego zato jer je Bubi mali. Često ljudi kažu da je pas kriv jer je ugrizao dijete, ali nikad ne pitaju zašto je pas ugrizao dijete.

 

Djeca nemaju osjećaj kao mi stariji i često misle da su psi igračke te im krenu navlačiti uši, rep, udarati ih i slično, upravo zato dijete treba od početka učiti kako se treba ponašati sa psima i što NE raditi i što nikako ne smijemo dopustiti. Svaki pas ima svoj prag tolerancije jednako kao i mi ljudi. Kad bi vas netko konstantno maltretirao, i vi biste reagirali. Upravo zato uvijek kažem da treba paziti na djecu i pse kada su zajedno. Jednom sam na netu vidjela super video, pa sam se potrudila da ga nađem opet kako bih ga podijelila s vama kako biste možda malo bolje razumjeli kako igru vidi pas, a kako dijete:

  

Pas je pas i ja ne znam što je u njegovoj glavi. Naš Pesek je super pesek, ali opet je pas. Poznavajući Bubija i koliko je živ, uvijek sam oprezna. Molim te, ako imaš dijete i ako ti osobno ne voliš pse, nemoj učiti dijete da ne voli pse – psi su zakon. Nemoj micati djecu kada prolazi netko sa psom. Onda će se djeca naučiti da su peseki loši i bojat će ih se. Svako dijete treba naučiti kako pristupiti psu – pružiti mu polagano ruku da ga pas pošnjofa i onda ga može podragati po glavi, iznad ušiju ili po tijelu, ali ne po ušima, ne po licu i ne po repu. Psi vole djecu. I djeca vole pse... Problem je ponekad u nama odraslima. I znam da je teško ako se dijete prepalo jer je imalo negativan susret sa psom, ali upravo zato ga treba mirno i stpljivo naučiti da nisu svi psi isti, isto kako nisu ni svi ljudi isti. A veselje koje vidim na djeci koja vole pse i igraju se s našim pesekom je nemjerljivo! Woof woof :)