RODITELJI često, iz najbolje namjere, pokušavaju zaštititi svoju djecu od boli, razočaranja i pogrešaka. Kada dijete plače, frustrirano je ili osjeća da mu nešto ne ide, prirodna reakcija je uskočiti i pokušati riješiti problem. To dolazi iz ljubavi i želje da sve bude u redu. No, terapeut i psiholog Jeffrey Bernstein ističe da takav pristup ne vodi uvijek do osjećaja sigurnosti kod djeteta.

"Jedna roditeljska navika koja se iznova pojavljuje u obiteljima jest instinkt i potreba da se sve odmah 'popravi'. Iako je roditeljska potreba da ponude rješenje razumljiva, djeca često zapravo ne traže rješenje - traže razumijevanje. Kada roditelji odmah nude savjete, preuzimaju odgovornost ili umanjuju emocije djeteta, ono se može osjećati odbačeno, nečujno ili nesposobno. Ponekad je dovoljna samo prisutnost", navodi Bernstein za Psychology Today.

Primjeri iz svakodnevnog života pokazuju koliko djeca različite dobi ne traže popravak situacije, već emocionalnu podršku. Bilo da je riječ o slomljenim igračkama, osjećaju usamljenosti u školi ili strahu od neuspjeha, djeca prvenstveno žele da ih netko sasluša, prizna njihove osjećaje i vjeruje u njihovu sposobnost da se nose s izazovima.

Prava snaga roditeljstva leži u prisutnosti

"Čak i u trenucima ljutnje ili povlačenja, ono što im je najpotrebnije često nije rješenje, već miran prostor i netko tko će ih dočekati s razumijevanjem", objašnjava terapeut.

Umjesto brzih popravaka, roditelji mogu ponuditi smirenost, tišinu i vjeru u djetetovu snagu. "Poruke poput 'Vidim da ti je teško', 'Tu sam kada budeš spreman' ili 'Vjerujem u tebe' imaju dalekosežniji učinak od gotovih rješenja. Kad dijete osjeti da ga se čuje i poštuje, razvija samopouzdanje i unutarnju otpornost", napominje Bernstein.

Instinkt da sve popravimo dolazi iz ljubavi, ali prava snaga roditeljstva leži u prisutnosti.

"Zato sljedeći put kada poželite odmah ponuditi odgovor, zastanite, udahnite i sjetite se: povezanost na prvom mjestu. Uvijek", zaključio je terapeut.