POZNATO je da kontakt ""koža na kožu"" koristi bebama, no nova studija otkriva da donosi značajne prednosti i roditeljima. Ova jednostavna praksa može smanjiti rizik od postporođajne depresije jer potiče povezivanje i ublažava stres, piše Parents.

Postporođajna depresija (PPD) pogađa jednu od sedam žena i češća je nego što se misli. Ipak, važno je znati da se može i spriječiti i liječiti. Učinkovite metode uključuju terapiju, lijekove i društvenu podršku, a tom popisu znanstvenici sada dodaju i kontakt ""koža na kožu"".

Držanje bebe prislonjene uz golu kožu može smanjiti rizik od razvoja postporođajne depresije. Prednosti nisu rezervirane samo za majke koje doje ili biološke roditelje. Svatko tko provodi vrijeme u izravnom fizičkom kontaktu s bebom može ublažiti rizik od poremećaja raspoloženja nakon poroda.

Utjecaj kontakta "koža na kožu"

Opće je poznato da kontakt ""koža na kožu"", poznat i kao "klokan metoda", pomaže bebama u regulaciji tjelesne temperature, smanjuje plakanje i razinu stresa. Utvrđeno je da i majke imaju fizičke koristi, poput manjeg krvarenja nakon poroda i lakšeg uspostavljanja dojenja. Manje su poznate prednosti za mentalno zdravlje. Brojne studije već su pokazale da žene koje prakticiraju ovakav kontakt rjeđe doživljavaju simptome depresije.

Novom meta-analizom i sustavnim pregledom iz 2026. godine to je dodatno potvrđeno. Studija objavljena u časopisu "Pediatric Research" utvrdila je da je vrijeme provedeno u kontaktu "koža na kožu" povezano sa "značajnim smanjenjem simptoma depresije" kod majki.

"Ova studija nadovezuje se na sve brojnije dokaze da kontakt 'koža na kožu' koristi dojenju, regulaciji temperature i povezivanju, a može doprinijeti i smanjenju rizika od postporođajne depresije", kaže Brandi Fields, certificirana primalja u grupaciji Pediatrix Medical Group.

Istraživači su primijetili da su majke prijevremeno rođenih beba imale čak i veće koristi. Psihoterapeutkinja i savjetnica za roditelje Olivia Bergeron ističe da su roditelji nedonoščadi ionako pod povećanim rizikom od PPD-a, pa im ovako jednostavan alat može biti od velike pomoći.

"Kao terapeutkinja koja radi s tim roditeljima, vidim da se majke koje redovito prakticiraju fizički kontakt s bebama lakše umiruju. One se s većom lakoćom nose sa svakodnevnim frustracijama", kaže Bergeron.

Kako točno djeluje?

Jasno je da ovaj kontakt pomaže, no kako točno funkcionira? Kada je majka u izravnom kontaktu s bebom, u tijelu se pokreće niz biokemijskih procesa, objašnjava Fields. Ključnu ulogu ima oslobađanje oksitocina, poznatog kao "hormon povezivanja".

"Oksitocin potiče osjećaj smirenosti, opuštenosti i povezanosti s bebom. Istovremeno smanjuje lučenje kortizola, hormona stresa, i kod majke i kod djeteta. Osjećaji straha i tjeskobe se ublažavaju, a zamjenjuju ih samopouzdanje i mir", opisuje Fields.

No, nije sve u biologiji. Kontakt "koža na kožu" utječe na nas i na mentalnoj i emocionalnoj razini. "Psihološki gledano, ovaj kontakt stvara trenutke u kojima novi roditelji mogu primijetiti potrebe svoje bebe i odgovoriti na njih", kaže Kait Towner, licencirana terapeutkinja za mentalno zdravlje.

"Mnogim majkama, posebno onima koje se bore s depresijom ili tjeskobom, ti trenuci pomažu da negativne misli poput 'ja sam loša mama' zamijene onima poput 'beba i ja se tek upoznajemo'."

Ponavljanje takvih trenutaka povezivanja gradi samopouzdanje roditelja i jača njihovu privrženost djetetu, što pomaže u smanjenju rizika od PPD-a. Osim toga, ovaj kontakt omogućuje roditeljima da jednostavno budu prisutni.

Doula i edukatorica Erica Manto Paulson smatra da dio snage ove metode leži u njezinoj jednostavnosti. "Kontakt 'koža na kožu' stvara mirnu priliku za povezivanje bez pritiska da roditelj mora nešto 'odraditi' ili postići. U svijetu opsjednutom podacima, roditelji stalno traže potvrdu izvana, a zapravo im je potreban samo ovaj mir", opisuje ona.

Je li dojenje preduvjet?

Praksa kontakta "koža na kožu" često se povezuje s dojenjem, ali mogu je prakticirati i roditelji koji ne doje, partneri i drugi skrbnici. Prednosti za mentalno zdravlje dostupne su svima. Olivia Bergeron naglašava da dojenje nije uvjet. "Blizina roditelja, njihov miris, dodir i toplina - sve to pomaže u regulaciji živčanog sustava. Hranjenje na bočicu uz kontakt 'koža na kožu' predivan je način da svi skrbnici osjete prednosti i povežu se s bebom", kaže ona.

Brandi Fields dodaje da PPD nije problem koji pogađa isključivo majke. "I partneri mogu doživjeti poremećaje raspoloženja nakon poroda", ističe ona i napominje da kontakt "koža na kožu" pomaže i njihovoj emocionalnoj dobrobiti.

Praktični savjeti

Mnogi roditelji osjećaju se preopterećeno ili nisu sigurni kako početi, no primjena je jednostavna. Osnovna ideja je da vaša gola koža dodiruje bebinu. "Beba može biti samo u peleni na roditeljevim golim prsima, a preko oboje možete staviti deku. Kod kuće roditelji pritom trebaju biti budni, u uspravnom položaju i pratiti bebino lice i disanje", predlaže Erica Manto Paulson.

Sve je lakše ako kontakt postane dio svakodnevice. "Savjetujem klijentima da to povežu s nekom postojećom rutinom kako ne bi morali previše razmišljati. Na primjer, hranjenje "koža na kožu" odmah ujutro predivan je način za početak dana", kaže Olivia Bergeron. Kontakt se može prakticirati i dok beba spava, dok je umirujete ili dok je nosite u određenim vrstama nosiljki.

Da bi roditelji mogli odvojiti vrijeme za to, potrebna im je podrška. "Ne možemo roditeljima samo reći da je to važno, a onda ih ostaviti da se sami snalaze s kuhanjem i pranjem rublja", ističe Manto Paulson. Ona preporučuje traženje pomoći od obitelji, ali i angažiranje profesionalne podrške nakon poroda ako je to moguće.

Kada kontakt nije dovoljan

Iako je ovaj kontakt koristan, on nije zamjena za stručno liječenje. Olivia Bergeron objašnjava kada je potrebno potražiti dodatnu podršku. "Ako roditelj ne može spavati čak ni kada beba spava, ako ima uznemirujuće, nametljive misli ili se osjeća emocionalno otupljeno umjesto povezano, a ti simptomi traju dulje od dva tjedna, potrebno je potražiti pomoć terapeuta specijaliziranog za perinatalno zdravlje", kaže ona.

Zaključak je jasan. "Ako se ne osjećate kao svoji, potražite pomoć. Postporođajna depresija se uspješno liječi i ona nije odraz vaših roditeljskih sposobnosti", poručuje Bergeron.