GRAĐANSKI odgoj spada u izvan nastavne aktivnosti, nije obavezan predmet niti ga sve škole imaju kao takvog, no znajući prilike u našem društvu gdje bi jedan osnovni bon ton i jedan civilizirani građanski odgoj itekako dobro došao da našoj djeci dodatno učvrsti temelje dobrog, promišljenog i održivog ponašanja, iznenada se pojavi ovo: Građanski odgoj je protiv Boga. 

Priču i upit poslala nam je jedna majka prvašića koja se nemalo iznenadila reakcijom pojedinih roditelja te zamolila da malo obradimo ovu temu i pokušamo razjasniti što je to građanski odgoj, treba li on našoj djeci i uopće, kakvi se to problemi vežu uz taj predmet. 

 

Kako je napisala naša čitateljica - "U prvom razredu osnovne škole koju pohađa moj sin, od ukupno 30 učenika, njih 11 ostalo je na svom prvom satu građanskog odgoja, a na pitanje ostaloj djeci koja su se brže-bolje pokupila da ne ostanu na tom posljednjem satu toga dana, učiteljica je pitala (ispriča mi je to sin): Djeco, zašto ne ostanete (roditeljima je na roditeljskom sastanku objašnjeno kako će taj predmet biti fakultativan i djeca doista nisu obvezna ostati, iako se pretpostavljalo da će im taj predmet biti i zabavan i koristan) nekoliko je djece odgovorilo: Moji mama/tata kažu da je građanski odgoj protiv Boga. Malo je reći da sam se zaprepastila takvim odgovorom, jer moje dijete ide na vjeronauk i lijepo se ponaša, ali svejedno želim da nauči sve što može naučiti na tom predmetu jer to što zna pozdraviti, pomoći manjem od sebe, ili meni, ne znači da je to dovoljno da bi postao hvale vrijedan član našeg društva. Te da jednog dana sa cijelom svojom generacijom postane okosnica tog društva za koje vjerujemo da baš i nije nešto u ovom trenutku i da bi se na podizanju svijesti njegovog poboljšanja trebalo intenzivno raditi. A to je poanta, zar ne?", upitala se naša čitateljica te nastavila. 


 

"Prije prvog spomena o građanskom odgoju znala sam otprilike što taj predmet znači, ne mnogo, ali u cjelini da i zato sam se opet nemalo iznenadila kada sam, tražeći po internetu, pronašla upravo taj prijepor između građanskog odgoja i vjeronauka, gdje crkveni krugovi i oni naklonjeni njima smatraju  da taj predmet u cjelini jest dobar, ali, s velikim ALI, zadire i potkopava osnovne hrvatske tradicionalne vrijednosti te isuviše uči djecu sekularnim, a ne crkvenim vrijednostima. -  Tako nekako otprilike. Palo mi je stoga na pamet pojasniti malo što taj predmet znači kako bi oni koji o njemu očito ne znaju mnogo iako imaju jako čvrst stav o njemu, spoznali kvalitete i potrebu takvog predmeta u suvremenom društvu. "
 

O Građanskom odgoju i obrazovanju 
 

Kako smo na ovu temu uspjeli pronaći na nekoliko službenih stranica naših prosvjetnih institucija, na predmetu Građanski odgoj i obrazovanje koje je u nekim školama međupredmetni, dakle dijelovi gradiva ugrađeni su u druge predmete (Sat razredne zajednice, Priroda i društvo...) ili izvannastavni - kao zaseban predmet, a njegov je cilj bez obzira na način predavanja ovaj: 

Omogućiti mladima da postanu odgovorni i aktivni članovi društva, sposobni djelovati za opće dobro. Građanski odgoj i obrazovanje podrazumijeva usvajanje vrijednosti, stavova i znanja, ali i vještina i sposobnosti kako ta znanja iskoristiti u svakodnevnim situacijama. 
 

Cjelokupno nastavno gradivo podijeljeno je u nekoliko dimenzija te je, naravno, prilagođeno uzrastu djece, a taj smo dio preuzeli sa službene stranice goo.hr.

 

1. Društvena: kroz koju djeca uče i razvijaju socijalne i komunikacijske vještine važne za ophođenje s drugim ljudima te vještine nenasilnog rješavanja sukoba. 

2. Ljudsko-pravna: kroz koju djeca uče o svojim pravima i odgovornostima te kako zaštiti svoja i tuđa prava 

3. Politička: tijekom učenja djeca dobivaju saznanje o tome kako se u društvu donose odluke, zakoni i drugi propisi, tko je sve uključen u taj proces, na koji način te što mi možemo učiniti da bismo bili aktivni sudionici tog procesa. Tu se uči i o osnovama ustrojstva države, od lokalnih do nacionalnih uprava i samouprava. 

4. Kulturalna: kroz ovu se dimenziju učenici upoznaju s vlastitom kulturom, objašnjavaju doprinosi različitih kulturalnih utjecaja (naroda, zemalja, religija) te upoznaju druge kulture i razvija međusobno poštovanje među njima i u odnosu na njih. 

5. Gospodarska ili ekonomska: učenike se potiče na promišljanje o radu, upravljanju financijama te svemu ostalom vezanom uz ekonomiju, novac, tržišta rada i slično. 

6. Ekološka: učenike usmjerava na veliku važnost održivog razvoja, čuvanja prirodnih bogatstava te uopće kvalitetnog suživota s prirodom.  
 

S iste smo stranice preuzeli i ovaj praktični grafički prikaz: 
 

  

Iz gore navedenog jasno se da zaključiti da prvašići koji tek startaju s ovim predmetom sigurno neće učiti o političkim strankama, političkom sustavu niti principima kapitalizma i tržišta rada. Niti će učiti o homoseksualizmu, koji je, uzgred rečeno, jedan od najvećih razloga prijepora između onih koji zagovaraju Građanski odgoj kao predmet koji će djeci dati temeljna saznanja o funkcioniranju modernog društva i vjeronauka koji u velikoj mjeri također obrađuje sve ove teme, ali iz nešto drugačijeg kuta gledišta. 
 

Odnosno, kako je to rečeno na portalu Vjera i djela, "Kurikulum Građanskog odgoja i obrazovanja nekritički prenaglašava važnost uključenosti u europske i međunarodne procese, a istovremeno nedovoljno prezentira hrvatsku kulturu i tradiciju, kao i ulogu Katoličke Crkve na našim područjima (npr. uopće ne spominje domoljublje i Domovinski rat, o Hrvatima se govori kao o „građanima hrvatske domovinske zajednice”, ne spominje se socijalni nauk Crkve, niti ikakav oblik crkvenog djelovanja na zaštiti ljudskih prava, socijalne osjetljivosti, solidarnosti itd.).

Drugim riječima, što se da zaključiti iz tog teksta, Građanski odgoj previše naglašava sekularnu, a ne crkvenu važnost u školskim metodama učenja."
 

Odnosno, kako stoji dalje, u zaključku istog teksta: "Da se zaključiti kako GOO ima puno elemenata koje itekako treba cijeniti i pozitivno vrednovati, ali unatoč tome treba biti na oprezu jer je riječ o programu koji, bez dvojbe, ima cilj preodgajati generacije i mijenjati vrijednosti u skladu s lijevo-liberalnom ideologijom. 

Drugim riječima, stoji u zaključku, kroz GOO se nastoje odgojiti generacije takvih "građana" koji će se vrlo aktivno i zauzeto, točnije rečeno borbeno i netolerantno, boriti protiv svega onoga što smatramo sastavnim dijelom hrvatske kulture i tradicije, odnosno na izričito sekularan pristup koji ima za cilj strogo provoditi politiku jednog moćnog dijela europskih, međunarodnih i svjetskih lobija, prvenstveno vidljiv u uništavanju obiteljskih, kulturnih i vjerskih vrednota." 

 

Istraživajući temu malo dublje dalo bi se stoga zaključiti da sve ovo gore navedeo od strane crkvenih krugova, odnosno autorice teksta na portalu Vjera i djela, nije toliki problem, taj stav crkvenih krugova da se tu zapravo ne radi o tek jednom jako malenom dijelu gradiva. Za osnovne i srednje škole - zajedno, a tiče se ponajviše onog dijela vezanog uz abortuse, umjetnu oplodnju, homoseksualizam i prava homoseksualaca, posebno homoseksualnih manjina u odnosu na naše tradicionalne obiteljske vrijednosti.

 

Tako se s istim zaključkom naša čitateljica u nastavku svog pisma pita i ovo: "Zar roditelji osnovnoškolaca zaista vjeruju da će se o tim temama učiti u prvim razredima osnovne škole? Zar je zaista važnije ne poslati dijete da učiti o ekološkim vrijednostima, društvenim vrijednostima, kulturnom ophođenju, pravima, a posebno odgovornostima djeteta, modernim svjetonazorima vezanima uz društvo, o opasnostima korupcije i uništavanju prirodnih resursa i slično samo zato da u nekoliko školskih sati, i to u srednjoj školi, ne čuje taj dio vezan uz spomenute teme."


 

Što je tu nejasno? 
 

"O toj sam temi, napisala je naša čitateljica, upitala i učiteljicu koja je odmah željela naglasiti kako uopće ne vidi zašto bi građanski odgoj trebao biti toliki problem i zašto se taj predmet uopće povezuje s vjeronaukom. Jer, kako je naglasila učiteljica našeg sina, gradivo koje se uči kroz građanski odgoj, bilo da je riječ o izvannastavnom predmetu ili međupredmetnoj nastavi, uopće nema veze s gradivom kojeg djeca uče na vjeronauku. Dakle na satovima GOO-a djeca će, a posebno manja djeca, kroz zabavan i interaktivan način učiti sve ono što jedan mladi čovjek, pripadnik modernog društva zemlje koja je punopravna članica Europske unije, treba znati da bi postao njen kvalitetan član, da pomogne našem društvu da ono postane bolje, brižnije, konkurentnije. "
 

"Tome se mogu nadovezati da, iako moje dijete ide na vjeronauk,  na kojem za sada uče osnove iz Biblije, pjevaju i pričaju o apostolima, raspravljaju o temama vezanima uz katoličku vjeru, nisam stekla dojam da će na tom predmetu ikada učiti o primjerice pravilnom gospodarenju otpadom, recikliranju, o korupciji koja toliko jako nagriza naše gospodarstvo i socijalno stanje našeg društva uopće.  

Ali i ne samo to, vjerujem da svaki roditelj želi da njegovo dijete već s prvim naučenim slovima postane odgovorno za svoju dob, da mu se usade dobri temelji odgoja, da dozna mnoge stvari za koje se mi roditelji možda nikada ne bi sjetili objasniti im - a to je nešto što ja svom djetetu itekako želim. Ne samo njemu, već čitavim generacijama koji će za desetak, dvadesetak godina biti najveći nosioci našeg društva."

 

U skladu sa svim navedenim i novonaučenim i mi se stoga pitamo: Zar svoju djecu zaista moramo spriječiti u tom učenju samo zato što crkvenih krugovi smatraju kako je taj predmet previše sekularan, čudeći se tome kao da je naše školstvo sastavni dio crkve, a ne države. 
 

Jer mi jesmo sekularna država i unatoč tome što ta ista sekularna država dozvoljava crkvi da ima integriran jedan predmet u školstvu, zar zaista mora imati i takav utjecaj na predmet koji se provodi već devetu godinu zaredom i koji u svom najvećem dijelu djecu uči o toliko važnim stvarima za suvremen život da je jednostavno nevjerojatno što i dalje postoji toliko ljudi koji ne uviđaju njegovu važnost. Iz kuta suvremenog nauka i aktualnih primjera iz života u našoj zemlji, ali i okruženju, s jednim osnovnim ciljem - da mladi postanu aktivniji, da znaju kako izraziti svoje nezadovoljstvo te istaknuti svoje ideje. Da budu pokretači promjena i pokretači inicijativa. Da se njihove ideje ne spremaju u ladicu samo zato što su mladi. Da mladi ne odlaze iz zemlje već ostaju i postaju punopravni članovi i lokomotive našeg društva. 

 

Ako ćemo stalno govoriti da na mladima svijet ostaje, a potom im braniti da dobiju uvid u moderne svjetonazore proizašle iz aktualnog okruženja apsolutno nevezanog uz bilo kakve doktrine,  što ćemo im time zapravo poručiti? Što ćemo ih tako naučiti? Kome ćemo zapravo ostaviti svoje tradicionalno nasljeđe i još važnije, hoće li to tako važno hrvatsko nasljeđe ikada biti pokretač boljeg života u našoj zemlji?