POSTAVLJANJE granica vrlo je važno u odgoju djeteta, a s istim se slaže i klinička psihologinja Becky Kennedy. Ona kaže kako postoji jedna greška koju često rade roditelji kada je riječ o postavljanju granica i zapravo donosi više štete nego koristi.

''Često mi dolaze roditelji koji se žale kako ih njihova djeca ne slušaju. No nakon što čujem ono što opisuju kao postavljanje granica, jasno mi je da to nije to, to su zahtjevi. Granica je nešto što kažete djetetu da ćete učiniti, a zahtijeva od djeteta da ne čini ništa'', objašnjava psihologinja.

Takav pristup ne utječe dobro na dijete, odnosno ne daje nikakve rezultate. Naime, dok roditelji izgovaraju određene riječi poput ''silazi s drveta'' ili ''smjesta idemo kući'', dijete to doživljava kao zahtjev, a ne postavljanje granica. Umjesto toga, psihologinja preporučuje da djetetu jasno objasnimo zašto nas treba saslušati i što točno treba napraviti.

Naprimjer, rečenice poput ''Trebao bi sići s te ograde" ili "Ako ti je preteško slušati me, doći ću, skinut ću te s ograde, spustiti na zemlju i pokazati ti gdje se možeš popeti'', savršen su primjer kako roditelj treba pristupiti djetetu i postaviti mu jasnu granicu.

Ovdje se radi o točnom opisu onoga što će se dogoditi ako nas dijete ne posluša i mnogo je bolja opcija od pasivnog stajanja i govorenja djetetu da nas treba slušati. Kako objašnjava psihologinja, granica je jasna onoliko koliko ju roditelji jasno i točno izgovore.