KOLUMNISTICA portala Motherly rastopila je roditelje diljem svijeta emotivnim pismom koje je napisala vlastitom djetetu.

Regan Logan je blogerica i majka petero djece, a inspiraciju za pisanje kojim je dirnula mnoge majke i očeve pronalazi u majčinstvu i trenucima s djecom koji je osnažuju. Upravo zbog bogatog roditeljskog iskustva, čitaju je milijuni ljudi diljem svijeta, a posljednjom objavom dokazala je zašto. 

Njeno pismo djetetu naslova “Moje si dijete zauvijek, ali moja beba samo godinu dana”, prenosimo u cijelosti.

“Dok sam zavirivala preko kreveta da provjerim spavaš li još uvijek, shvatila sam da mogu isprazniti perlicu posuđa ako požurim. Vjerojatno bih mogla i otići do sušilice rublja i složiti ručnike te ih složiti. 

Ali dok sam promatrala kako ti se prsa lagano podižu i spuštaju, shvatila sam da bih samo trebala leći kraj tebe.

Jer ti si moje dijete zauvijek, ali moja beba samo godinu dana.

Tiho sam otrčala u kuhinju da zgrabim kavu s pulta i podgrijem je u mikrovalnoj pećnici. Zgrabila sam kolač iz smočnice i pokupila nekoliko napola ispijenih boca vode koje su tvoja braća i sestre ostavili razbacane po kući. Dok sam se tiho dotrčala nazad u spavaću sobu da te provjerim, bio si u istom položaju.

Vidjela sam da se meškoljiš i da ćeš se možda ubrzo probuditi i shvatila da bih samo trebala leći kraj tebe…

Jer ti si moje dijete zauvijek, ali moja beba samo godinu dana.

Pogledala sam sobni bicikl, samo malo udaljen od kreveta. Cipele su bile odmah pokraj, spremne da ih obujem. Kladim se da sam mogla odraditi kratku vožnju, možda se i brzo otuširati poslije.

Ali dok sam slušala tvoje malene udahe i izdahe, tako nesigurne, ali i tako savršene, shvatila sam da bih samo trebala leći kraj tebe…

Jer ti si moje dijete zauvijek, ali moja beba samo godinu dana.

Ponovno se oglasio moj telefon. Upravo je stigao još jedan e-mail i tri poruke. Barem pet do deset ljudi je čekalo da me čuju. Moram se pobrinuti i za račune kojima je rok dospijeća plaćanja krajem idućeg tjedna.

Ali dok sam razmišljala o popisu zadataka koji sam sinoć ponosno napravila i namjeravala danas obaviti, shvatila sam da bih samo trebala leći kraj tebe.

Jer ti si moje dijete zauvijek, ali moja beba samo godinu dana.

Počela sam nestrpljivim korakom izlaziti iz sobe, boreći se iznutra sama sa sobom. Htjela sam iskoristiti ovaj trenutak dok spavaš kako bih se kasnije osjećala dobro zbog svega što sam zapisala i obavila. 

Već trenutak kasnije ponovno sam bila kraj kreveta kako bih te pogledala. Nagnula sam se da provjerim dišeš li dok se tvoje savršeno tijelo nije ni pomaknulo. 

Ali kad sam dodirnula tvoju sićušnu ruku, shvatila sam da bih samo trebala leći kraj tebe.

Jer ti si moje dijete zauvijek, ali moja beba samo godinu dana.

Podignula sam te i stavila na svoja prsa jer si se počeo meškoljiti. 

Shvatila sam da bih češće trebala biti kraj tebe, čak i dok nesvjesno spavaš jer ono što jesam ili nisam učinila tebi nije važno.

Jer ti si moje dijete zauvijek, ali moja beba samo godinu dana.

Uzdahnula sam. Rastopila sam se dok si tiho, ali namjerno stezao svoje sićušne prste oko mojih. Oči su ti još uvijek bile zatvorene, počeo si se lagano smiješiti kao da razmišljaš u sebi: “Ovdje je. Konačno me sluša. Ovdje je. Kraj mene. Dobar je osjećaj kad je mama kraj mene”. 

Jer ti si moje dijete zauvijek, ali moja beba samo godinu dana.”