NAČIN na koji roditelji odgajaju djecu može imati velik utjecaj na njihove navike i ponašanje kasnije u životu. Djeca koja odrastaju bez jasnih granica i odgovornosti mogu teže razvijati toleranciju na frustraciju, samostalnost i sposobnost suočavanja s problemima.

Ako roditelji stalno popuštaju dječjim zahtjevima i izbjegavaju postavljanje pravila, dijete može razviti osjećaj da mu sve pripada. Takvi obrasci ponašanja kasnije mogu otežati odnose s drugima i suočavanje sa životnim izazovima, piše YourTango.

Vrištanje u javnosti

Gotovo svako dijete barem jednom napravi scenu u javnosti, a roditelji se tada nađu u neugodnoj situaciji. Djeca često još ne znaju kontrolirati emocije i mogu burno reagirati kada nešto ne dobiju. Ipak, važno je kako roditelji reagiraju. Ako svaki put popuste samo kako bi zaustavili plač ili ljutnju, dijete može naučiti da će takvim ponašanjem doći do onoga što želi.

Postavljanje granica pomaže djeci da nauče kako se nositi s razočaranjem i da ne mogu uvijek odmah dobiti sve što žele. Ako tu lekciju ne usvoje, kasnije mogu imati problema s prihvaćanjem odbijanja i rješavanjem konflikata.

Drsko odgovaranje

Djeca prirodno žele pokazati samostalnost, a ponekad to čine kroz prkos ili nepristojan ton. Takvo ponašanje samo po sebi nije neobično, ali važno je da roditelji jasno pokažu gdje su granice.

Ako se djetetu dopušta da vrijeđa, omalovažava ili nepristojno razgovara s roditeljima i drugima, ono može početi vjerovati da je takav način komunikacije prihvatljiv. Kasnije to može otežati odnose s ljudima, posebno kada dođe do neslaganja ili sukoba.

Odustajanje kad postane teško

Djeca kroz različite aktivnosti uče što ih zanima i u čemu su dobra. Bilo da je riječ o sportu, glazbi ili nekom drugom hobiju, normalno je da će se ponekad poželjeti predati kada naiđu na prepreku.

Međutim, ako roditelji uvijek dopuštaju odustajanje čim nešto postane zahtjevno, dijete propušta priliku razviti upornost i strpljenje. Upravo kroz suočavanje s izazovima djeca uče da neuspjeh nije kraj, nego dio procesa učenja.

Izbjegavanje obaveza

Malo koje dijete s veseljem prihvaća kućanske poslove, ali upravo oni mogu biti važan dio odrastanja. Kroz male zadatke djeca uče odgovornost, samostalnost i važnost pomaganja drugima.

Pedijatrica Shelly Vaziri Flais istaknula je da sudjelovanje u kućanskim poslovima može pomoći djeci razviti osjećaj odgovornosti i naviku suradnje. Kada djeca od malih nogu sudjeluju u svakodnevnim obavezama, veća je vjerojatnost da će te navike zadržati i kasnije u životu.

Okrivljavanje drugih za pogreške

Jedna od važnih životnih lekcija je naučiti preuzeti odgovornost za vlastite postupke. Djeca koja razumiju da njihove odluke imaju posljedice lakše razvijaju empatiju i sposobnost rješavanja problema. Važno je razlikovati kaznu od posljedice. Kazna često samo izaziva osjećaj krivnje, dok posljedica djetetu pokazuje što može naučiti iz vlastite pogreške i kako sljedeći put postupiti drugačije.

Očekivanje stalne pohvale

Pohvala može biti važan dio dječjeg razvoja, ali pretjerano hvaljenje bez stvarnog razloga može imati suprotan učinak. Ako se djeci stalno govori da su najbolja i da ne mogu pogriješiti, mogu razviti nerealna očekivanja od sebe i drugih. Kasnije mogu teže prihvaćati kritiku ili neuspjeh. Važno je pohvaliti trud, upornost i napredak, a ne samo rezultat.

Pretjerano vrijeme pred ekranima

Danas je tehnologija neizostavan dio života, ali previše vremena pred ekranima može utjecati na dječje navike, pažnju i način komunikacije. Ako roditelji nikada ne postavljaju granice oko korištenja mobitela, računala ili televizije, djeca mogu razviti naviku oslanjanja na ekrane kao glavni način zabave. Zato je važno pronaći ravnotežu i poticati aktivnosti koje uključuju razgovor, kretanje i druženje s drugima.

Izbjegavanje druženja s obitelji

Obiteljske veze često imaju važnu ulogu u djetetovu odrastanju. Kroz odnose s roditeljima i rodbinom djeca uče o vrijednostima, komunikaciji i pripadanju. Naravno, nije svako druženje s obitelji uvijek zabavno, a djeca će često radije provoditi vrijeme igrajući se ili radeći nešto što ih više zanima.

Ipak, važno je da roditelji pronađu ravnotežu i potiču djecu da njeguju odnose s bliskim ljudima, umjesto da im uvijek dopuštaju da bude samo po njihovom.