STRUČNJACI koji se bave odgojem i obrazovanjem djece kod djece rođene u pandemiji bolesti covid-19 opažaju lošije rezultate na testovima njihova kognitivnog razvoja od djece rođene prije pandemije. Među glavnim razlozima za to su ograničena stimulacija kod kuće te manja interakcija djece s vanjskim svijetom.

Zbog toga roditelji, odgojitelji, učitelji, pedagozi i logopedi trebaju udružiti snage kako bi sanirali štetu koju je pandemija nanijela kognitivnom razvoju djece. Pandemija je za sobom ostavila promjene u svakodnevici mnogobrojnih obitelji - neki roditelji rade od kuće, a djeca sve više u rukama imaju digitalne uređaje.

"U prvim godinama života djece, temelji za njihov kognitivni razvoj postavljaju se poput onih za gradnju kuće. Za njihov optimalan razvoj ključne su stimulacija i interakcija. Ako roditelj primijeti djetetovo odstupanje od urednog kognitivnog razvoja, važna je brza intervencija. Probleme je lakše ukloniti u ranijim fazama djetetova razvoja", ističe stručnjakinja za neuroedukaciju, dr. sc. Branka Novosel.

Pojašnjava kako se na kognitivni razvoj djece negativno odražava njihova prekomjerna izloženost digitalnim medijima, posebice pasivno upijanje sadržaja kao što su gledanje videa i korištenje društvenih mreža. To utječe na smanjenu pozornost djece, poteškoće s fokusiranjem te slabija akademska postignuća.

Sve je više roditelja koji traže pomoć logopeda

"Razvojem tehnologije imamo porast broja djece s jezično-govornim teškoćama. Sve je više neverbalne djece. Neka djeca ne govore do svoje treće, pa čak i četvrte godine. Sve je više roditelja koji traže stručnu pomoć logopeda, a nisu svjesni da su sami zakazali u odgoju djece i brizi za njih", rekla je defektologinja i logopedinja Sonja Maletić.

Ističe da su prve tri godine ključne za razvoj mozga.

"Ako je dijete već u toj dobi izloženo digitalnim uređajima, ono pokušava komunicirati s ekranom, ali mu to ne uspijeva. Zato se s ekranom zatvara u svoj svijet i ne doživljava drugu djecu i osobe iz svoje okoline. Prekomjerna izloženost ekranima utječe na razvoj živčanog sustava što može rezultirati raznim poremećajima, kako u ponašanju, raspoloženju, komunikaciji i jezično-govornom razvoju, tako kasnije i u učenju", dodala je Maletić.

Ona smatra kako su za normalan razvoj djeteta predškolske dobi važni njegovo druženje s vršnjacima u dječjem vrtiću te svakodnevne aktivnosti u obiteljskom okruženju, poput igre, boravka u prirodi i izleta. To, naime, djeci omogućuje da svijet oko sebe upoznaju s pomoću svih senzornih podražaja.

Stručnjaci se slažu da je nužno povećano ulagati u rano obrazovanje djece, tj. ono tijekom njihove vrtićke dobi i u nižim razredima osnovne škole. Tada je, ističe dr. sc. Branka Novosel, dječji mozak najpripremljeniji za učenje, što dokazuje i činjenica da se u to vrijeme događa impresivna sinaptogeneza, tj. razvoj mozga. Ono što se tada napravi djetetu je intelektualna osnova na kojoj će graditi čitav svoj akademski i poslovni život.