FAVORIZIRANJE jednog djeteta u obitelji može ostaviti dugoročne posljedice na djecu koja se osjećaju manje voljeno ili manje važnima od svoje braće i sestara. Kada roditelji jednom djetetu posvećuju više pažnje, nježnosti i podrške, drugo može razviti osjećaj manje vrijednosti i nesigurnosti.

Takva iskustva mogu utjecati na samopouzdanje, emocionalno zdravlje i sposobnost izgradnje bliskih odnosa u odrasloj dobi. Također, roditeljsko favoriziranje može narušiti i odnose među braćom i sestrama te pridonijeti osjećaju usamljenosti. Djeca koja nisu bila miljenici roditelja često su tijekom odrastanja doživljavala sljedećih osam stvari.

Roditelji su zanemarivali njihove emocije

Roditelji su ponekad umanjivali ili ignorirali njihove osjećaje, zbog čega su djeca naučila potiskivati emocije. Takav obrazac može otežati prepoznavanje vlastitih osjećaja i stvaranje bliskih odnosa u odrasloj dobi, piše YourTango.

Preuzimala su previše odgovornosti

Od neke se djece očekivalo da preuzmu obveze neprimjerene svojoj dobi. Takva pojava naziva se parentifikacija, a znanstveni rad dostupan u bazi PubMed Central povezuje je s emocionalnim poteškoćama, problemima u ponašanju i osjetljivošću na odbacivanje.

Njihovi uspjesi nisu bili prepoznati

Dok su roditelji slavili postignuća jednog djeteta, uspjehe drugog mogli su zanemarivati. Stalne usporedbe i nedostatak pohvala mogli su narušiti djetetovo samopouzdanje i stvoriti osjećaj da nikada nije dovoljno dobro.

Nedostajalo im je roditeljske nježnosti

Djeca koja nisu dobivala jednaku toplinu i pažnju mogla su razviti osjećaj manje vrijednosti. Institut Gottman ističe da roditeljska nježnost pridonosi povezanosti, boljoj komunikaciji i dječjem samopouzdanju.

Imala su narušene odnose s braćom i sestrama

Favoriziranje jednog djeteta može potaknuti natjecanje i udaljavanje među braćom i sestrama. Prema podacima Survey Centera on American Life, 48 posto ispitanika iz obitelji bez miljenika navelo je da ima blizak odnos s braćom i sestrama, u usporedbi s 30 posto onih iz obitelji u kojima je jedno dijete bilo favorizirano.

Pažnju su dobivala samo kada bi pogriješila

Neka su djeca roditeljsku pažnju dobivala uglavnom kroz kritike i kažnjavanje, dok su njihova pozitivna ponašanja prolazila nezapaženo. Zbog toga su mogla razviti uvjerenje da stalno griješe ili da nisu dovoljno dobra.

Dobivala su manje prilika i podrške

Roditelji su ponekad više vremena, novca i energije ulagali u dijete koje su favorizirali. Istraživanje objavljeno u Journal of Marriage and Family pokazuje da favorizirana djeca mogu dobivati više emocionalne i financijske podrške, što može utjecati na njihove životne mogućnosti.

Osjećala su se nevidljivo

Djeca koja su se osjećala manje važnima od braće i sestara mogla su odrastati s osjećajem usamljenosti i nepripadanja. Podaci Survey Centera on American Life pokazuju povezanost roditeljskog favoriziranja s češćim osjećajem usamljenosti tijekom djetinjstva, a takva iskustva mogu otežati izgradnju bliskih odnosa kasnije u životu.