DISLEKSIJA, disgrafija, diskalkulija, poremećaji koncentracije i pažnje sve češći su problemi za koje nema točnih objašnjenja. Danas svako drugo dijete ima poremećaj govora, 70 – 80 % djece imaju ravna stopala, primitivni refleksi koji nestaju sa zakašnjenjem, a ponekad se ne gube niti do školskog uzrasta veliki su problem. Sve češći poremećaj je i noćno mokrenje. Kognitivna testiranja pokazuju da djeca zapadne civilizacije ostvaruju sve slabije rezultate u odnosu na djecu istočne civilizacije.

 

Kao i kod pandemije bolesti tipičnih za zapadnu civilizaciju i ovi poremećaji ne mogu se objasniti genetikom. Povećanje broja oboljenja, odnosno pojave poremećaja prevelik je da bi se pripisao genetici, odnosno nasljeđu. Ključnu ulogu dakle ima okoliš u što se ubrajaju uvjeti odrastanja, i fizički i emocionalni te način života.

 

Mozak je interaktivni organ čija osnovna funkcija je preživljavanje. Za razliku od ostalih organa, mozak, odnosno broj neurona smanjuje se od trenutka začeća. U odnosu na fetus mozak odraslog čovjeka ima upola manje neurona. Tijekom života nestaju neaktivirani, odnosno neuroni koje organizam procjeni nepotrebnima ili manje potrebnima za preživljavanje. 

 

Genetski potencijal potrebno je aktivirati. Gene aktivira povoljna koncentracija hormona sreće. U ključnom razdoblju, u prvim godinama, aktivaciju omogućava emocionalna bliskost djeteta s majkom, istaknuo je Tomislav Kuljiš iz centra Prirodno roditeljstvo. No ono što osobu čini inteligentnom (IQ, emocionalna inteligencija, suštinska inteligencija itd.) broj je neuronskih veza, sinapsi, koje također nastaju aktivacijom. 

 

 

Mozak funkcionira kao jedan organ. Centri za vid, sluh, osjet i drugi povezani su preko područja asocijacija. Povezivanjem svih tih centara razvijaju se asocijativna područja, a to je mjesto kognitivnih sposobnosti. Kretanje i asocijativno učenje aktiviraju sve veze u mozgu i stoga su ključni za stvaranje neuronskih veza, odnosno za inteligenciju uključujući kognitivne sposobnosti.

 

Po nekim autorima do pete godine formira se 50 %, do sedme 75 % i do dvanaeste godine do 95 % sinapsi. Razdoblje do sedme godine najdinamičnije je u razvoju mozga i povećane su mogućnosti utjecaja na obogaćivanje veza među neuronima. U tom razdoblju najintenzivnije, unutar mozga se odigrava borba za dominaciju među neuronima, stvaraju se nove veze između aktivnih neurona, potiče se razvoj važnih centara u mozgu i formira se čitava mreža novih puteva. Još jedna prilika za reorganizaciju mozga, povezana s bujicom hormona, u razdoblju je adolescencije.

 

Prema biološkoj zakonitosti najosjetljivije funkcije su one evolucijski najmlađe. Najmlađe funkcije našeg mozga su čitanje, pisanje i računanje. Stoga ako je bilo koja struktura mozga imalo oštećena do disfunkcije prvo dolazi upravo kod čitanja, pisanja i računanja. Greške koje roditelji čine kada dijete ima nekoliko mjeseci, primjerice sputavanjem kretnji, djeca mogu plaćati u školskoj dobi.

 

Ipak, danas se zna i da se eventualna oštećenja mozga snagom volje mogu ispraviti. Novi neuroni ne nastaju, ali postojeći neuroni mogu remodelirati veze. Također, pojedine funkcije nisu vezane isključivo uz pojedinačna područja mozga već okolni dio mozga može preuzeti funkcije oštećenog dijela. Neuronske veze mogu se stvarati i vizualizacijom (primjer sportaši), čak gledanjem pokreta. Promjena okoline ili promjena razmišljanja reprogramira mozak. Novi fenomen koji može fizički utjecati na reprogramiranje mozga je mentalna usredotočenost, svjesnost. 

 

Uvjeti za učenje danas u odnosu na dječju dob generacija roditelja mnogo su povoljniji;  zbog dostupnosti informacija, ponuda, mogućnosti komunikacije, tehnologija koje omogućavaju uključivanje više osjetila, zatim zbog mogućnosti manjeg utroška energije i drugih resursa. Istovremeno uvjeti odrastanja koji su pasivni i statični, odnosno dugotrajno korištenje te tehnologije oštećuju dječji mozak. 

 

Predškolski i školski sustav tradicionalno se ne mijenja. I nadalje dominira pasivnost učenika, inzistiranje na pamćenju i reproduciranju. Zapostavlja se razvoj inteligencije, apstraktnog, stvaralačkog i produktivnog mišljenja. 

 

 

 

Navedeno te prehrana, mnogi drugi toksini prisutni u okolišu uz stres i cjelodnevno radno vrijeme većine roditelja koje utječe na obiteljske odnose, na povezanost, vjerojatno su uzroci mnogih oboljenja i navedenih oštećenja te poremećaja kod djece. 

 

Činjenice koje su danas znanstveno poznate primjenjivat će se interdisciplinarno i sustavno vjerojatno tek za dvadesetak godina. Mi roditelji međutim možemo intervenirati odmah, odnosno navedene spoznaje primjenjivati u uspostavljanju povoljnog fizičkog i emocionalnog okoliša. Dostizanje punog potencijala djece u prvom je redu roditeljska zadaća u predškolskoj dobi, od trenutka začeća i prije.

 

Za stimulaciju mozga kod djece dr. sc. Ranko Rajović svakodnevno preporučuje: igre rotacije, igre koje zahtijevaju dinamičku prilagodbu oka – izoštravanje predmeta koji brzo dolazi i odlazi, igre koje zahtijevaju kompleksnu ravnotežu, općenito kretanje primjerice 5 km/dan te rad rukama, odnosno vježbe fine motorike. Također preporučuje asocijativno učenje korištenjem simbola primjerice zastava, prometnih znakova, simboličkog pisma i sl. Time se aktiviraju najveća područja korteksa koje imaju najveći broj sinapsi. U usporedbi s djecom danas koji satima gledaju u ekrane s većih ili manjih udaljenosti, u istoj dobi generacije njihovih roditelja svakodnevno su satima preskakivali gumi gumi, igrali se skrivača, lovice, pikulanja  i sl.

 

Njemački znanstvenik i neurobiolog Gerald Hüther kaže da bi idealna nastava trebala učenike potaknuti, ohrabriti i inspirirati da se zapute u život kao oduševljeni istraživači i kreativci. U tom slučaju djeca bi svoj mozak koristila za ono što će im u životu doista trebati: za rješavanje problema, svladavanje izazova, stjecanje sposobnosti i vještina, razvijanje ideja te otkrivanje vlastitih mogućnosti.

 

„Pipi Duga Čarapa je osebujna, divlja i tvrdoglava, no ona je ujedno i strah svakoga roditelja. Ali zato ima i bujnu maštu, odgovorna je za svoje postupke, poduzetna je i lako se oduševljava. Ima nevjerojatan potencijal.“

 

Zadaća nas roditelja je da djetetu pružimo uvjete i okvire za ispunjenje njenog ili njegovog punog potencijala.