JESTE li primijetili kod svog djeteta da unatoč učenju, kada dođe vrijeme da naučeno i izrazi se javlja problem i dijete izgleda kao da ništa nije naučilo? Za to čak nije ni potrebna trema, dovoljno je samo da dijete pogrešno percipira prihvaćene informacije.

 

Proceduralno učenje, odnosno djetetovo znanje, nažalost nije dovoljno kako bi moglo djetetu garantirati da će postići najbolje rezultate. Najveći problem kod čitanja je što dijete najčešće čita selektivno, preskačući riječi koje su mu nerazumljive ili teške za pročitati. 

 

Dijete treba potaknuti da koristi strategije učenja i princip na kojem čita i u ostalim segmentima života.

Suprotno tome, djeca izvan škola najčešće koriste ustaljene navike i rutine shvaćanja, pa time ne vježbaju dodatno smisao za razumijevanje. 

 

U školama bi se djeci znanje trebalo prenositi na više načina, kako bi dijete samo moglo shvatiti kako lakše i produktivnije pamtiti, no djeci se najčešće nudi tek opcija čitanja s razumijevanjem i rasprava o pročitanom, što mnogoj djeci predstavlja problem. 

 

Rad s djecom mora razviti sposobnost djeteta da primi različite podražaje iz okoline kako bi se ono moglo kognitivno razvijati. Često se kod čitanja s razumijevanjem prihvaća samo jedno točno tumačenje, što djeci otežava razvoj. Mnogo produktivnije je koristiti vrlo općenite tekstove koje djeca mogu shvatiti na više načina i potom bi trebali obrazložiti svoje shvaćanje. 

Isto tako, kod učenja i čitanja s razumijevanjem djeca najčešće zaključak donose tek na kraju cijelog teksta, dok bi pravilan način trebao biti donošenje zaključaka na kraju svake cjeline unutar teksta, te na kraju donošenje zajedničkog zaključka.

 

Izgradnja razumijevanja naučenog zapravo nema veze s donošenjem zaključka, kao što se to najčešće smatra. Izgradnja razumijevanja vezana je uz pravilno prepoznavanje važnih informacija i međusobno povezivanje kako bi dijete uopće moglo donijeti kvalitetan zaključak.

 

 

Da bi dijete naučilo kvalitetno prenijeti naučeno vrijeme ne igra veliku ulogu. Ako ono uči na pogrešan način, čak i nekoliko ponavljanja neće djetetu pomoći da izvuče najvažnije iz teksta. Umjesto toga, s djetetom bi trebalo učiti i prekidati ga u tome, kako učitelji, tako i roditelji. Kada postavljate pitanja djetetu za vrijeme učenja ono će se morati koncertirati i na samo učenje gradiva, ali i na razumijevanje pročitanog kako bi moglo odgovoriti na vaše pitanje. Iako to često izaziva frustraciju i ljutnju kod djece jer je mnogo teži način, ovo kasnije može bitno olakšati učenje. 

 

Primijetit ćete da dijete ne daje iste odgovore na ista pitanja tijekom prvog čitanja i tijekom ponavljanog čitanja, čime dokazuje da stvara novu percepciju i uči na pravilan način. 

Ne postavljajte jednostavna pitanja na koja se odgovor krije u jednoj rečenici, već pročitajte cijeli tekst i postavite pitanje na koje će dijete morati nakon razmišljanja donijeti vlastiti zaključak.

 

Tek kada dijete nauči kako izvući temeljne činjenice i načela iz naučenog, moći će koristiti svoje znanje za rješavanje novih problema. Razumijevanje kako i kada staviti postojeće znanje u novi kontekst najvažnija je karakteristika učenja.