Jo Nesbø: Prdoprah doktora Proktora (11.)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ilustracija: Per Dybvig
Jedanaesto poglavlje: Velika rasprodaja prdopraha
MRVA SE POPEO na fontanu tako da ga sva djeca mogu čuti i vidjeti.
– Prdoprah Doktora Proktora moći će se kupiti na vrhu Topovske ulice. Na ulazu će biti postavljen znak! – vikao je Mrva na sav glas, iako je oko njega sve bilo toliko tiho da je mogao mirne duše govoriti i normalnim glasom.
– Počet ćemo u šest sati i raditi do sedam! I samo bez guranja. Neka manja djeca dođu prva. I da niste prdili dok ne odete. Jel’ jasno?
– Ja-sno! – povikali su svi.
– Ima li možda kakvih pitanja? – upitao je Mrva.
Preletio je pogledom preko gomile znatiželjnika i ugledao u pozadini ruku ispruženu u zrak.
– Da?
– Je li opasan? – pitao je sićušni glas.
– Da – rekao je Mrva posve ozbiljno. – Nažalost, postoji jedna opasnost vezana uz korištenje ovog praha. – Lica pred njim bila su razočarana i djeca su ga gledala otvorenih usta. – Opasno je to što od ovog praha možete umrijeti od smijeha – rekao je Mrva.
Uzdah olakšanja prostrujao je kroz gomilu. Zazvonilo je i zvono.
– Vidimo se večeras – viknuo je Mrva i skočio s fontane.
Nekoliko je djece zapljeskalo i povikalo „Hura!”, a iz te gomile koja se udaljavala laganim korakom moglo se čuti i ponešto tiho, ispod glasa, izgovorenih komentara. Gomila djece razišla se; razmilili su se u svim smjerovima, svatko prema svojoj učionici.
– Misliš da će doći? – pitala je Lisa Mrvu, koji je od zadovoljstva sam za sebe odzviždao državnu himnu.
– Trebala bi se pitati hoće li se dogoditi da netko neće doći– rekao je Mrva. – Zar im nisi vidjela sjaj u očima? Mislim da si već možeš rezervirati avionsku kartu za Sarpsborg, Lisa.
– U redu, onda – rekla je Lisa, iako duboko u sebi i dalje nije bila sigurna. Istini za volju, Lisa nikad nije u nešto bila potpuno sigurna. Jednostavno je bila takva.
– Apsolutno siguran – rekao je Mrva, podižući ruke kao da svira trubu. Takav je on dječak bio.
Nakon škole Lisa i Mrva otrčali su kući radi posljednjih priprema. Večerali su pa hitro potrčali
u doktorovo dvorište, gdje su Proktora pronašli kako spava na klupici. Pustili su ga da spava dok su oni stavljali znak na vanjska vrata. Na njemu je lijepo pisalo:
PRODAJA PRDOPRAHA DOKTORA PROKTORA. OVDJE I NIGDJE DRUGDJE NA SVIJETU.
Skinuli su poklopce s kutija za cipele i kartonskih kutija u kojima su uredno bile posložene vrećice
praha i postavili ih na stol za piknik. Zatim su sjeli na stolice koje su bile iza stola i čekali.
– Deset do šest je – objavila je Lisa.
– Uzbuđena? – pitao je Mrva, smiješeći se. Lisa je kimnula.
Kada je bilo pet minuta do šest, Lisa je rekla Mrvi da je pet minuta do šest. Ptice su pjevale u krošnji kruškina drveta. Kada je bilo šest sati, Lisa je rekla Mrvi da je šest sati. A kada je bilo šest sati i dvije minute, Lisa je na svoj sat gledala već deveti put otkada je bilo šest sati.
– Gdje su svi? – zabrinuto je pitala.
– Opusti se – rekao je Mrva. – Moramo im dati vremena da dođu ovamo. – Prekrižio je ruke pa stao zadovoljno mlatarati nogama.
– Prošlo je pet minuta – rekla je Lisa.
Mrva nije odgovorio.
U šest sati i deset minuta čuli su Doktora Proktora kako gunđa na klupici. I vidjeli su ga kako trepće očima. I onda je naglo ustao, povikavši:
– Nebesa! Jesam li prespavao?
– Zapravo ne – rekla je Lisa. – Nitko nije došao.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
– Još – naglasio je Mrva. – Nitko još nije došao. Samo pričekajmo.
U šest sati i petnaest minuta Doktor Proktor gotovo je nečujno uzdahnuo. U šest i dvadeset Mrva se češkao po tjemenu i mrmljao nešto sebi u bradu kako ta današnja djeca nisu baš točna. U šest i dvadeset i pet Lisa je naslonila čelo na stol.
– Znala sam – zacviljela je.
U šest i trideset dogovorili su se da se spakiraju.
– Pa – rekao je Doktor Proktor tužno se smiješeći dok su stavljali poklopac na posljednju kutiju. –
Možemo opet pokušati neki drugi dan.
– Nikada nitko neće doći – promucala je Lisa, zvučeći kao da se guši. Bila je na rubu plača.
– Ne razumijem – rekao je Mrva, tresući glavom.
– Glavu gore – rekao je Proktor. – Već godinama izumljujem stvari koje nitko ne želi. Nije to kraj
svijeta. Glavno je da ne odustanemo. Sutra ću izumiti nešto još fantastičnije od Prdopraha Doktora Proktora.
– Ali ne postoji ništa fantastičnije od Prdopraha Doktora Proktora – rekao je Mrva.
– Idem kući i u krevet – prošaptala je Lisa i krenula prema svojem dvorištu koje se prostiralo s prednje strane kuće. Bila je pognute glave i spuštenih ruku.
– Laku noć – rekli su Mrva i Doktor Proktor. Sjedili su na klupici.
– Eto – rekao je doktor.
– Eto – rekao je Mrva.
– Možda bih trebao malo doraditi vremenski stroj na kojemu sam počeo raditi prošle godine – rekao je Proktor i pogledao uvis, prema lastavicama.
– Što mislite? Je li komplicirano izumiti stroj koji bi od zraka radio žele? – pitao je Mrva i pogledao uvis, prema lastavicama.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
I tako su se zatekli u trenutku kada su čuli Lisin glas, tamo negdje pored ograde.
– Hej, dečki… – rekla je.
– Da? – jednoglasno su pitali Doktor i Mrva.
– Netko je došao – rekla je Lisa.
– Tko?
– Morate sami doći vidjeti – odgovorila je Lisa.
Mrva i Doktor su ustali i krenuli prema ulazu.
– Nebesa – rekao je Doktor Proktor, potpuno zatečen.
– Što kažeš na ovo, Mrva?
No Mrva nije rekao ništa jer mu se dogodilo nešto strašno neobično. Ostao je bez teksta. Nije mogao izgovoriti ni jednu jedinu riječ. Ispred ulaza, uz ogradu, protezao se red djece, dugačak onoliko koliko je pogled mogao dosegnuti. U svakom slučaju, dokle god je mogao dosegnuti u Topovskoj ulici.
– Zašto toliko kasnite? – pitao ih je dječak na početku reda, koji je na glavi imao šiltericu sa
znakom nogometnog kluba Tottenham. – Stojimo ovdje već više od pola sata.
Tada je Mrva konačno došao k sebi.
– Ali… Zašto niste ušli?
– Zato što na znaku piše ovdje, zar ne? – rekao je dječak sa šiltericom Tottenham. – Tu piše da se Prdoprah Doktora Proktora prodaje ovdje i nigdje drugdje na svijetu.
– Da, i? – pitao je Mrva, zbunjen.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
– A ovdje je ovdje, zar ne? – rekao je dječak. – Nije tamo. –
Djeca u redu iza njega u znak potvrde kimala su glavom. Zatim je Lisa iz svoje torbe izvukla flomaster, došla do znaka pa precrtala riječ OVDJE i napisala TAMO. I to opet velikim slovima.
– Pa, onda krenimo – poviknula je toliko glasno da su je čuli skoro do kraja reda. – Samo bez guranja, neka manja djeca ulaze prva i pripremite novac!
Djeca su još uvijek čekala u redu kada je u sedam sati Mrva zatvorio ulazna vrata jer više nisu imali praha.
– Rasprodano! – vikala je Lisa i objašnjavala kako oni koji nisu stigli danas kupiti prah mogu doći sutra, kad Doktor Proktor napravi novu zalihu.
I premda je, posve očekivano, nekoliko djece ostalo razočarano, uskoro su se počeli radovati idućem danu. Jer diljem Topovske ulice mogli ste čuti kako praskaju prdeži i kako se djeca smiju, sretna što su uspjela kupiti prah.
– Uf – rekla je Lisa i uvalila se u vrtnu stolicu kada su svi konačno otišli.
– Uf – rekao je Mrva.
– Znate što? – rekao je Doktor Proktor.
– Moramo ovo proslaviti. Što mislite o malo…
– Pudinga! – uzviknula je ushićeno Lisa.
– Puno pudinga – uzviknuo je Mrva i od sreće počeo poskakivati na svojem stolcu.
Doktor je na trenutak nestao i brzo se vratio s najvećim pakiranjem pudinga koji su Mrva i Lisa
ikada vidjeli.
– Pripremio sam nam ovo za svaki slučaj – rekao je Proktor, vragolasto se smiješeći. I dok su lastavice u letu slikale neobična slova na večernjem nebu iznad kruškina drveta, dvorištem Doktora Proktora zavladala je tišina. Čulo se samo mljackanje koje su proizvodila troja halapljiva usta dok su proždirala golemi paket pudinga.
Nova poglavlja ovog senzacionalnog dječjeg besteselera kojeg vam je omogućio Fokus čitajte ponedjeljkom i petkom u 19 sati u rubrici Mame.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Ovo je .
Homepage nacije.
Imate važnu priču? Javite se na desk@index.hr ili klikom ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Želite raditi na Indexu? Prijavite se ovdje.
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Facebook
Google